Pregled posta

KRITIKA : Suzana Abspoel Đođo - 'Vikend u Krapini' (Matica hrvatska ogranak Osijek, 2006.)

Romanom ''Vikend u Krapini'' Suzana Abspoel Đođo je 2005. godine pobijedila na natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske, nakon čega je roman ukoričen. Bjelovarčanki s prebivalištem u Nizozemskoj to nije prva nagrada, jer je njezin prvijenac ''Snajperist'' već bio ovjenčan nagradom DHK-a za najbolji prozni prvijenac, a kao i fabula tog romana, i ''Vikend u Krapini'' obrađuje svakodnevicu prijateljica zahvaćenih ratnim vihorom. No, iako rat ponovo utječe na njihove živote, atmosfera je vedrija nego što je to bilo u slučaju prvijenca, a iz razloga što je ''Vikend u Krapini'' pisan prema obrascu ''chick-lita'' koji podrazumijeva nepretencioznost, jednostavnost i duhovitost

Fabula ''Vikenda u Krapini'' prati četiri prijateljice - Mare, Agata, Višnja i Lenka, sve pri sredini svojih dvadesetih - koje u osvit rata polažu zadnje fakultetske ispite, ili pak već rade. No, društveni ili profesionalni status njima je puno manje važan od uspjeha u traganju za Onim Pravim – svakodnevnoj zanimaciji u koju ulažu sve svoje napore. I nade. Svaka od njih, dakako, naposljetku i doživi žuđenu (bračnu) sreću, ali put do tog ostvarenja autorica popločava problemima tipičnim za hrvatske devedesete.
Pri tome se ne ustručava dotaknuti i nekih prešućivanih i rijetko beletriziranih tema poput izbjegavanja mobilizacije ili problema miješanih brakova. Međutim, društveno-socijalna i politička kontekstualizacija u ovom je slučaju sprovedena bez kritičke ostrašćenosti, već uz obilne doze humora i ironije jer je autoričina prvenstvena namjera čitatelja zabaviti i opustiti. Unatoč tome,''Vikend u Krapini'' ipak i zahtjevnijoj publici ima što za ponuditi.

Naime, Suzana Abspoel Đođo svjesno nadilazi uske okvire odabranog žanrovskog obrasca obogaćujući svoj izričaj metanaracijom, povremenim izravnim obraćanjima čitatelju te pop-referencijalnošću i citatnošću, uz već spomenute komentare političke, socijalne i društvene zbilje s početka devedesetih u koje smješta radnju svoga djela. Autorica se pritom neprestano služi ironijom uperenom kako spram fabularnih situacija i zbivanja, tako i u odnosu na odabrani populistički žanrovski okvir. Najbolja potvrda potonjeg upravo je specifičan zafrkantski svršetak romana kojim se spisateljica ironično poigrava, ali i ismijava uvriježene postavke chick-lit žanra.

Fabula romana teče linearno, lišena reminiscencijskih vraćanja u prošlost i praznog hoda, a osim dinamizmom radnje i fabularnom zanimljivošću čitljivost je potencirana i formalnom rascjepkanošću romanesknog tkiva na vrlo brojna i kratka, zaokružena poglavlja. Autoričin je stil jednostavan i cijepljen od cifranja i velikih gesti, dok su dijalozi uvjerljivi i životni, te prepuni šarma i duhovitosti.
Tražimo li zamjerke, prigovoriti možemo zanemarivanju likova Višnje i Lenke budući autorica puno više truda ulaže u karakterizaciju likova Mare i Agate, dok Višnja i Lenka ostaju tek nedovoljno oslikanim statistima, pa se stječe dojam da su one tu isključivo poradi kontekstualizacije, odnosno dubljeg sidrenja priče u društveno-političku i socijalnu stvarnost devedesetih. S obzirom na odabrani žanrovski okvir povremena je melodramatičnost bila neizbježna. Međutim, happyendovsku kičastu sladunjavost autorica je pomoću zafrkantskog ironičnog epiloga u potpunosti izbjegla, a time je i dodatno potencirala vlastitu pripovjednu osviještenost.

Sve u svemu, riječ je o laganom, zabavnom, nepretencioznom i šarmantnom romanu koji se uspješno odmiče od tipične chick-lit limunade, ali i dalje ostaje idealnim štivom za opuštanje i razbibrigu. Ipak, i unatoč dobivenim nagradama Suzana Abspoel Đođo ni debitantskim romanom ''Snajperist'', ali ni ''Vikendom u Krapini'' još uvijek nije realizirala sve svoje literarne potencijale pa s nestrpljivošću treba iščekivati njezine nove uratke.

(Napisao Božidar Alajbegović,
objavljeno u 'Vijencu', prosinca 2006.)