Marketing
malo starija pjesma za koju sam skoro zaboravila da postoji... ali kao da sam je sad upravo pisala. u svakom trenutku se tako osjećam u jednom, možda najmanjem ili pak najvećem dijelu srca...
Pojela sam svijet jednim zalogajem.
Progutala sam svu bol i očaj tužnih i očajnih ljudi na svijetu.
Pojela sam sva oružja i atomske bombe koje nam prijete godinama a nisu nas uništile.
Jači smo od toga?
Jeste, jači ste od toga.
Ja nisam.
I dalje samo čekam u redu za jednu kino ulaznicu da odem u svijet kojeg nema, niti će ga ikada biti.
Čekam kokice i kolu da me s većim utiskom tamo otprate i da se ne vratim dok god ih ne popapam.
Stoga uzimam najveće moguće kokice i litre kole da se nikada ne vratim ovdje.
Što sam učinila od sebe, od svog smijeha?
Kažu da je bio zarazan, kao što sada kažu i za moju šutnju.
Nemam riječi, do tog su me doveli, i novi prijavljeni prijatelj na msnu mi ništa ne znači.
I svaki novi komentar na blogu ili nepročitani mail takvi i ostaju jer znam što tamo piše već.
Kažu da vratim staru sebe, da će sve biti u redu, da ja to mogu, kao i uvijek.
No oni ne razumiju i svaki put kada nekome pričam o tome on ne razumije.
A ja pokušavam razumijeti svakoga i za sve imam tople riječi utjehe i suosjećanja.
Progutala sam svu bol i očaj tužnih i očajnih ljudi na tužnom i očajnom svijetu.
Progutala sam sve oko sebe, time i sebe.
Već dugo želim otići i nestati negdje iza svega i svih ljudi, životinja i biljaka koje sam vidila..
Biti s jedinom osobom koja me može podnjet.
Biti s njim na crvenim oblacima ljepote i ljubavi u razgovoru s anđelima i zvijezdama.
Želim se maknuti --> ubijte me.
Ne želim tuđe ruke pružene u pomoć, ali im zaista, zaista hvala.
Želim samo susretati nova, dobra, neiskvarena lica.
Pomagati bolesnoj ili potpuno zdravoj djeci jer ona su jedina neiskvarena.
Ako.
Napravit ću katapult i stat u njega i ispalit će me toliko da ću se probit kroz drugu planetu.
Iz nje upast u neku 297586 galaksiju, 19752050 planet, među 297917 neviđenih živih bića.
Ma jednostavno ne ide.
Trud je pao u vodu.
Moje suze su tekle uzalud kao i uvijek.
Moji osmjesi drugim ljudima su zaboravljeni.
Ne ide dalje,
Nema dalje.
Ne želim dalje.
Neću.
Neću!
Ne nagovarajte me.
Znate da nećete uspjeti u tome.
Ne želim.
Nećete uspijeti.
i samo za kraj da kažem da vas sve volim, neke više, neke manje ali za sve ima mjesta u mom srcu :)
ali ipak najviše volim svoju jedinu i najveću i vječnu Ljubav koja je uvijek, ali baš u-v-i-j-e-k uz mene i ja uz njega i da nema njega ne bi bilo niti mene.
pozam sve i uživajte i uživajmo svi skupa 
bokić 
Post je objavljen 05.04.2008. u 23:36 sati.