Zagrljaj Vjetra
Zagrljaj vjetra ...... napisala velikaa mama!
Instrumental –“Poljubi me s obe bande” maestra Đele Jusića
Nikada mi ne nedostaje inspiracije, to me nosi kroz ovaj život.
Vjerujem, kako čovjek postaje stariji, počinje polako primjećivati
život uz koji je tolike godine prolazio, a nije zamjećivao neke sitnice.
Kada ste u jednom prekrasnom ambijentu, stopljeni s prirodom, zalutate u
svoj najdublji sentimento i izvučete onaj svoj skriveni mali svijet.
Svjet sanje i mašte.
Govore da je maštanje smo za djecu.
Onda sam ja još uvijek jedno veliko dijete.
Tko taj sentimento nema, osiromašen je za mnoga bogatstva koja
mu se tako lijepo nude.
Treba napraviti maleni koračić
Putovanjem od posta do posta....upoznajem, ne samo ljude,
već i male gradiće kao i život na selu.
Svatko živi tamo gdje ga je vjetar nanio kao mladicu i tu poniče,
pušta svoje male korijenčiće.
Kada osvanu mnoge sličice iz naše lijepe ostanem iznova
ushićena pred prekrasnnim prizorima ...
naše lijepe.
Duhovitost i optimizam privlače moju pažnju ...tu ostajem.
Nikad mi nije bilo žao izgubiti vrijeme zbog dobrog članka.
Ah ima i onih koji su preopterećeni svakidašnjicom i
blog je pravo mjesto da se malo issssspuuušuu.
Vjerujem da im je nakon toga bolje.
Ipak, divim se osobama koje, usprkos svim životnim problemima,
pronalaze ljepotu
Priroda smiruje i nadahnjuje svakog…. tko ju primjećuje.
Opisivati more, hridi, stijene, galebove, barke...to je za one s mora,
a zaštitni znak je plava boja.
Odemo li malo sjevernije, opisi su obojani žutom, zelenom i smeđom bojom.
No da zaključim ...duga se stvara u svom spektru poslije kiše i bez obzira
gdje se mi tog trenutka
nalazili ...dodiruje nas tako snažno da iz nas izvlači onaj ushit divljenja.
Kako priroda uspjeva pronaći put do naše duše?
Uvijek je na istom mjestu, a mi prilazimo njoj po komadić sreće.....
prilazimo njoj toj bogatoj prirodi ...prirodi raspoloženja ,
a…..ona….ona nas uvijek lijepo dočeka.
Kada bi tako ljudi prilazili ljudima........
Naučila sam puno toga od svoje ježice Finice.. moje male debelice ,
kako je sada zovem.ha ha ..
Vidim je sada kako se zavukla u svoje sigurno skrovište i sanja.
Ona ne zna izgovarati rječi kao čovjek, ali svojim ponašanjem pokazuje
što je dobro i ide sigurno u tom pravcu.
Bolje raspoloženje, ugodan dan, tjedan i godinu….pa to vam želimo
Finica i veeeelika mamaaaaa !
Post je objavljen 05.04.2008. u 22:10 sati.