Marketing
Uto je došao NATO.
Toliko o politici.
Suzdržat ću se od pretjerivanja s rebusima.
Danas samo jedanaest.
Prvo onaj s porukom.
(3, 3, 3, 1, 4, 4; 6, 2, 10)
A potom ostali:
(4, 4; 8)
(2, 4, 1, 1, 3; 4, 7)
(4, 2, 1, 1, 1, 1; 10)
(1, 3, 1; 5)
(1, 5, 4, 2; 4, 8)
(1, 4, 1, 1, 6, 1; 3, 11)
(4-4; 8)
(4, 4; 8)
(3, 4, 1, 3; 11)
(5, 3, 1; 9)
Istina, rebusi su mi dovoljno zahtjevna zanimacija da takoreći više ne trebam raditi ništa drugo, a da je sasma neobavezno, pa čak i beskorisno.
- Očito to smjeraš nekako opovrgnuti.
Aha. Razmišljam si da otvorim još jedan blog ili da rebuse bacim na ispostavu za takovu vrst zapisa.
- Bolje ovo drugo. Ionako tamo već dugo nisi ništa objavio.
Da, ali rebusi nisu sve što sklapam. Ima još koječega.
- Još bolje bi bilo da uopće ne otvaraš nove blogove. Čak i da ni na starima ne visiš. Inače sam prisiljen konstantirati da nijesi baš zdrav.
Oni umniji će uočiti da pokušavam ubosti u živac zapravo bilo koga tko bloguje.
- A oni još umniji neće na takav bijedan pokušaj uopće reagirati.
Čime smo po efektu izjednačili sporomisleće s brzomislećima.
Što me dovodi do mene.
- Nisi daleko dogurao.
Onda ćemo općenito. Govorenje o drugima opisivanjem sebe ipak iziskuje određenu taktiku da se izbjegne dojam egoizma.
- Koji inače ima sasma realnu osnovu.
Uglavnom, ...
- Zašto razbijaš kontnuitet?
Ja? Pa ti stalno skrećeš i cjepkaš misli.
- Ja vodim, ma kako to fraktaloidno ispalo. Ti skačeš. Poštuj malo kotinuitet, makar bio čista apstrakcija.
Bolje rečeno, aproksimacija. Ipak je stvarnost znatno diskretnija.
- Aha, znade skriti neke stvare naivnijim promatračima.
Što je dobra dobra podloga za stvaranje loših modela.
- Nemoj zaboraviti da većina tih osljezovčajnih modela u određenoj mjeri funkcionira.
- Naravno, upravo mi je ideja superbrzo izdivergirala.
Hoćeš reći, meni?
- Da, meni.
Probat ću pohvatati. Prvo ide zgodna opservacija (neoriginalnost zajamčena) da se to manje kaže što se više govori.
- Ne vrijedi uvijek. A obrnuto isto ne vrijedi. Ispalo bi da ne rekavši ništa kažeš sve.
Nije li to isto? Mislim, ako kreneš preko slobode, s nula riječi nisi ništa ograničio pa je sugovornik nužno pomislio sve.
- Skoro pa prolazi, ali moramo još par stvari urediti. Bez konteksta tj. seta ograničenja koja tu naprosto jesu (um sugovornika (u pitanju je množina (plural ako niste razumjeli (ovako tipkam samo (zapravo ne samo, ali teško da ću otprve opisati istinu baš takvom kakva jest) radi toga da nabacam hrpu jednedrugeobavijajućih zagrada))), tema priče, mijena Mjeseca, kreket žaba u pozadini), teško da ćemo izvesti nešto korisno.
Priznaj da si se zagubio među onim zagradama.
- Naravno da jesi. A sad natrag na temu.
- Pervertitu!
Tema nije to rekla bezveze. Zato što je to rekla, trebala je, a da nije, ne bi ni trebala. Vi sad imate moj blagoslov da skužite zašto je tomu tako.
- Imajte na umu da (se mogu vaditi da) je spominjanje ove nečasne aluzije imalo svrhu da se malo zakači s logikom uzroka i posljedica i slčnih živina koje obitavaju u blizini, poput zelenookih skočimiševa i žaboustih dlakokrilih šišmiša.
Kao što morate imati na umu da je svrha smišljena naknadno.
- Baš kao što je i svaka druga svrha smišljena naknadno.
Podla laž! Kopanje nosa je imalo svrhu puno prije nego što je itko o tome počeo razmišljati.
- Dobro, onda su samo neke svrhe smišljene naknadno.
Opet ne. To su najobičnije makinacije. Smišljene svrhe služe tomu da se skrene pozonost s pravih. One uopće nisu svrhe, već zbunjivaljke.
- Zato je posebna slast nekome dometnuti da bi ono što radi moglo poslužiti još nečemu, davši istom do znanja da znamo što smjera.
Za to bi obje osobe morale imati nešto soli u glavi.
- I papra isto.
- Aj šuti.
- Što fali papru?
- Zapravo ništa.
- A zašto bi onda netko mogao imati soli u glavi, a papra ne? Po meni bi obrnuto trebalo biti. Sol stvara visoki osmotski tlak i ubija stanice, a papar ni približno toliko.
- Mislim da ćeš za dokaz toga morati zapapriti nekoliko mozgova.
- Zato molim, ako se ovdje nađe kakva osoba koja je preživjela trepanaciju, da mi se javi radi napretka znanosti.
Primijetih da mi je dosta teško prestati mljeti bezveze.
- Budi siguran da si zadnja osoba koja je to primijetila.
Što ako to opet primjetim?
- Opet ćeš biti zadnji. Naprosto zato jer je malo vjerojatno da to netko primjeti u isti čas kad i ti. Ti primjećuješ kad šutiš, drugi kad govoriš.
Post je objavljen 05.04.2008. u 21:36 sati.