Marketing
Brdo Gilboa (479 m)
Vesna (bas me zanima hoce li netko primjetiti koliko mojih postova pocinje vlastitim imenom Vesna?!) je dok sam se ja odmarao od izleta odabrala fotografije, poslozila ih i meni prepustila samo zavrsnu obradu posta i po koju natuknicu. E bas mi je zivot lak! A tako je lagano bilo i rano jutros dok su svjetla javne rasvjete cekala da ih netko pogasi, a redari na ogromnom parkiralistu vec bili spremni prihvatiti gomile automobila!
Pred prvim autobusom je bilo samo 5-6 izletnika i valjalo nam je cekati desetak minuta da se autobus napuni i krene na do polazne tocke izleta - zavrsetak izleta je tu negdje pored autobusa!
Prva stvar nakon starta je jelo!!! Pita im labane (nekakva velika palacinka sa kiselim mlijekom) je druski specijalitet kojemu je nemoguce odoljeti!
Ta palacinka se priprema na limenoj polutki (kao peka ili saca u Dalmaciji)
koja se grije plinom
a duz trase je bilo vise varijanti!
A odmah zatim sanduci crvenog grapefruta, pored kojih sam se rado zadrzao i utazio glad i zedj za agrumima!
No da se vratimo brdu i najavljenim perunikama! Nista od perunika! Jedan od organizatora izleta nam je objasnio da su ove godine topli sijecanj i kasnije veljaca prerano izmamili pupanje tog prekrasnog cvijeta, a i ostalog cvijeca, a onda je dosao iznenadni mraz koji je bio ocekivan i vegetacija se je snasla i podnijela sve tegobe pripremajuci se za ugodni ozujak. A onda je ozujak otvorio kalendar sa temperaturama od preko 40 stupnjeva C u sjeni, sto je jednostavno sprzilo gotovo sve sto je trebalo procvjetati.
Za utjehu moze posluziti jucerasnji post, ili onaj od prije tri godine, a evo skromnih zamjena perunikama:
..............
.................
.............
Uskraceni uzitak nadoknadili su nam nezaboravni pogledi kroz krosnje borova u obradjenu dolinu
i neocekivani susreti s konjanicima od glave
i s repa,
a tako nas je pretekao i policajac na motoru
koji je kasnije na sisao s vozila i marljivo popravljao stazu
kojom smo trebali proci i mi,
..............
ali i poneki biciklist!
Grabljivcima iz visina za sigurno nista nije promicalo,
a ako su vrebali koga od sudionika izleta to nikako nisu mogli biti cetveronozni pratitelji kojih je ovog puta bilo neocekivano puno,
pa cak i onih posebno obucenih za vodjenje slijepih osoba
(tako da su i njihove medalje potpuno zasluzene)!
Jedini koji je i u meni izazivao sumnju da bi mogao biti zrtvom terora iz zraka, a i iz bilo kojeg drugog ugla, je ovaj koji se je skrio u torbi svoga najboljeg prijatelja!
..................
Razvukao mi se ovaj post duze od izleta kojega sam pokusao opisati i ja sam vise umoran od pisanja nego li sam bio jutros od pjesacenja, pa cu zavrsiti sa fotografijom reda onih koji su pridolazili sve do podneva i strpljivo cekali da se ubace u atobuse i prodju istim putom kojega smo mi vec odradilii, a kada skupim snage eto jos fotki koje je Vesna pripremila s nastavka naseg putovanja uz dolinu rijeke Jordan!
I, dakako, medalje smo dobili svi koji smo stigli do cilja!!!
Post je objavljen 05.04.2008. u 20:20 sati.