Jučer smo jurili 130 na sat autocestom da bismo stigli na prosvjed u Zg, jer A. nije mogao otići ranije s posla. I što smo zatekli? Nekolicinu ljudi kako sjede po Cvjetnom i zapaljene svijeće. Raširili smo transparent, zapalili svijeće kod Petra i sjedili. Malo ljudi je bilo, dosta kasno smo došli, ali eto, pokazali smo što mislimo, s kim i s čim se ne slažemo, i s nekom tugom, ali i poštovanjem, sjetili se svih iračkih i američkih žrtava.
Nešto me naljutilo. Kažu da je sveukupno bilo petstotinjak ljudi. E pa, ne očekujete valjda da povjerujem da u čitavoj Hr. samo se toliko ljudi ne slaže s Bushevom politikom????
A ne....to je taj balkanski mentalitet, to je slijeganje ramenima, i vječito piljenje da se ništa ne može promjeniti....
Nikada više se nemojte žaliti na vladu, na Sabor, nemojte ni guknuti kada postanemo mali robovi velikih svjetskih sila. Jer kada treba pokazati da mi to ne želimo, kada se treba udružiti i podići svoj glas, GDJE STE ONDA????!!?!?!!!????
Svi znamo da gomila Hrvata živi na rubu egzistencije, svi znamo kakvo nam je stanje...ali vlada je bez pogovora potrošila milijune i milijune kuna na dolazak tog krvnika.
I onda još dosadni reporteri na ispituju ljude zašto prosvjeduju, i imaju onaj tipičan izraz na faci Nemam-pojma. E pa da, baš je teško zaključiti zašto, što i kako se protivimo američkoj politici.
Nemojte me krivo shvatiti, ja nemam ništa protiv Amerikanaca kao nacije, ni zemlje kao zemlje, ali protiv politike, zlouporabe moći i Busha kao predsjednika itekako imam. 
Otvorite oči, prije nego nam ih zauvijek zatvore, prije nego postanemo nacija koja sliježe ramenima i pristaje na sve i svašta jer misli da ne može drugačije(oh čekajte, mi to već jesmo.....e pa mijenjajmo se....)
A da ne spominjem zabranu kampa i projekciju filma i Rončevićeve hirove.

***
Eh, a sad ću frustracije ostaviti po strani, i otići se spremiti za Rundekov koncert...

Post je objavljen 05.04.2008. u 15:31 sati.