'Gonič zmajeva', film redatelja Marca Forstera i scenarista Davida Benioffa po knjizi Khaleda Hosseinia.
Nisam čitala knjigu, ali vidim da su posljednjih godina upravo te na neki način rubne priče, priče emigranata ili imigranata koji odlaze iz svojih zemalja poharanih neprekidnim ratovima, iz razloga gladi, straha za vlastiti i za život obitelji, postale zanimljive.
Grozno je kako nad silom pokleknu i pate svi. Strašno je upravo za djecu koja se ne mogu obraniti. Odlična gluma dvojice dječaka.
Potresan film kojeg toplo preporučam.
'Obitelj Savage' spisateljice i redateljice Tamare Jenkins
Film kojeg, čitam, nazivaju pričom jedne 'disfunkcionalne obitelji', ne znam zašto kad se bojim vrlo često, čak i kod nas, koji se smatramo tradicionalnim narodom, sve to već događa. Američki način života vodi upravo tome.
Evo male digresije:
Nedavno sam razgovarala sa poznanikom koji je već u Španjolskoj doživio da na dokumentima djeteta više ne piše roditelji: majka i otac nego roditelj br. 1 i roditelj br. 2.
Ne znam je li to prijedlog ili je već usvojeno, ali o tome se govori.
-To kaže on, iskreće sve naopako. –Gube se posve kršćanske vrijednosti.
Jasno je da taj formular ide na ruku istospolnim zajednicama.
Osobno mislim da su homoseksualne veze prisutne, što god mi o tome mislili. Nisu novija priča. Provlače se kroz cijelu povijest čovječanstva. Ne mogu se negirati, što se dugo vremena pokušavalo. Tu su i o njima treba razmišljati. Ne znam zašto izazivaju toliko animoziteta. Otvara to vrlo velike rasprave. Što je cilj života. Rađanje? Produžetak ljudske rase? Znači li to da nerotkinje i svi oni koji su izabrali biti bez djece; u to se mogu ubrojiti i svećenici i časne sestre su posve suvišni i nepotrebni.
Film nema veze sa homoseksualizmom, ali me ta formulacija 'disfunkcionalne obitelji' odvela u neki rukavac misli o homoseksualizmu.
Jako dobar film sa izvanrednim glumcima, dvoje ih je nominirano za Oskara s punim pravom.
'Bit će krvi' redatelja Paula Thomasa Andersona.
Glavni glumac Daniel Day –Lewis skinuo je američkog kauboja renđera, kauboja, naftaša prve generacije. Zaposjeo je svaku scenu filma i radi to tako dobro da se dužina filma koji traje duže od uobičajenog niti ne osjeti.
Na neki način nije tipičan film.
Ako malo, po svom, promislim mogao se komodno zvati 'Stvaranje Amerike'
Opet mala digresija. Sjećam se jednog svog puta u Oregon, Portland. Otišli smo na izlet. Astoria i negdje u blizini popeli smo se na nekakav vidikovac i promatrali okolinu. Rijeka, mislim da je Columbia river široka ulijeva se u Tihi ocean. Tamo se u blizini nitko ne kupa jer rijekom plove trupci stabala koji budu jakim strujama izbačeni na obalu i mogu usmrtiti plivače. Ogromni prostori, šume, rijeka, ocean. Pokazali su nam nekakav spomenik na kojem su upisana dvojica ljudi koji su prvi tu stigli u kanuu na vesla. Dvojica ljudi kroz nepreglednu divljinu: grizliji, i druge zvijeri. Indijanci i ostale opasnosti. To su praoci Amerikanaca. Ta nacija mora biti posebna. Srčana i samosvjesna.
Dobro ne govorim o Bushu. Predsjednici se mijenjaju, ali Amerika i njen duh ostaje. Jednom ću prigodom pokušati rekonstruirati jednu večeru i razgovor o Americi, iako znam da je većini to dosadno.
I
Nezaobilazan dokumentarac 'Što sa sobom preko dana'.
Redateljica Ivona Juka.
Mjesto radnje Lepoglava i Kazalište Gavella sa proba Shakspereavog 'Sna Ivanjske noći' ( djelo izveli kažnjenici u suradnji sa glumcem Stojanom Matavuljem).
Gorki humor. Dobro napravljeno, osim što u početku kamera šeta (trese se u stilu Antona Martija kako bi svojevremeno moj pok. otac govorio).
Film obavezno treba pogledati.
To je kao i naslov knjige Slavenke Drakulić : 'Oni ne bi ni mrava zgazili'.
Čovjeku ne ide u glavu da ta tri lika Tuljo, Zane i Maki, zgodni mladi ljudi, čak vrlo duhoviti, naročito Spličanin, a on se čini i najopakiji, mogu napraviti zlodjela koja su napravili.
Post je objavljen 05.04.2008. u 14:23 sati.