Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazaljubavnecumoliti

Marketing

..ponekad mi se cini...

...ponekad mi se cini da mi te vrijeme odnosi,
ponekad mi se cini da s godinama blijede i crte tvojega lica koje sam tako dobro poznavala,
da ulazis u najdublje dno zaborava.
ponekad pomislim kako te gubim.
kako godine brisu sve veze,
kako ne zivimo u istom vremenu.
zivotne price su nas razdvojile,
znam kada je nastao duboki ponor...
datum je tu,no vise nije bitnan.
i od tada imam osjecaj da te lovim,
od tada se jutrima budim s osjecajem da mi nesto nedostaje,
ne zelim ti dopustiti da postanes samo sjena,
no ponekad mi se cini da postajes nesto sto nemogu doseci,
ne zelim po svijetu nositi tragove tvojega tijela poput gorke boli pod kozom...
i znam da je sve ovo samo prica ispisana nasom rukom-mojom i tvojim,pa zasto joj nebismo promjenili kraj?!
moje je djetnjstvo bila netaknuta sreca,
ti si bio onaj covjek koje je bio moja stjena,
moj oslonac i stit...
ti si bio onaj covjek koji mi je svakodnevno dopustao da u sjedim na ramenima i penjem mu se po ledima,
koji me bacao u zrak i hvatao
ili me pak vrtio dok mi se nebi zavrtilo u glavi...
pamtis li jos te dane?
sada kada te vidim kako se igras sa sinom kao da imam deja vu,
taj prizor...na mom licu smjesak popracen suzama.
ponekad na tvome licu primjetim crte straha,
ponekad vidim izgubljenost u tvojim ocima
i osjetim nesigurnost u dodiru,
no ponekad pak u tebi vidim onog covjeka iz svog djetinjatva,koji mi tako nedostaje...
onog covjeka kojeg volim,
kojeg volim jer nije bilo poziva na koji se nije odazvao,
jer nije bilo pada da me nije digao,
kojeg volim jer znam da nije namjerno izbivao,znam da nije shvacao da boli,
kojeg volim jer znam da me voli na neki svoj nacin.
ne zelim da ljubav bude prognana,
volim ozivljavati uspomene no ne zelim da se sve one bez zahvale jednoga dana samo svedu na velicinu ljesa.
i osjecam kako gori most izmedu nas i proslosti,
u zraku osjecam vec slatkast miris pepela
a vatra kao da przdire moje tjeloi sve kao da se ursava,
proslost kao da tome na dno nas nas samih...
zar smo tako i nasu buducnost zamisljali,a kasnije i smrt?!

Post je objavljen 05.04.2008. u 12:00 sati.