Ljudi se mjenjaju iz dana u dan... Nitko više nije iskren,
svi samo lažu, čine drugima zlo, samo zato da bi njima život bio lijep a nama totalka sjeban....
Nikada nisam mogla shvatiti tko mi je pravi prijatelj, jer svi samo odlaze..... S vremenom ću otići i ja...
Nenadano, onako samo ću proći kroz stare ulice, kroz mračne prolaze svog života I NESTATI!!
Pravit ću se da sam sretna, umrijet ću sa osmijehom, ali u duši će ostati ona ista bol...Bol koju nitko nemože izlječiti....Bol koja me proždire... Nekada davno sam imala snove, nekada davno sam imala nade....A sada ostalo mi je samo živjeti po pravilima života...

Ljudi samo govore da im je stalo, prave se da su tu uz tebe, stvaraju ti lažan osijećaj voljene osobe...Jednom riječju iskorištavaju te!
A ti sva naivna i misliš da će biti tu kada ti najviše zatrebaju.... Misliš da imaš prave prijatelje koji te nikada neće napustiti, a oni samo
traže priliku kada će otići....
Ujutro se bojim pogledati kroz prozor, što će me dočekati JOŠ JEDAN DAN ŽIVOTA ILI KONAČNA SMRT!?
Mnogi ljudi se boje smrti, ali iskreno neznam zašto, možda zato što misle da će netko plakati za njima, ali ja se za to nemoram brinut,
jer za mnom nitko neće plakati, ni moja majka, a ni prijatelji!

Bojim se odlasku dragih osoba, bojim se....
Iako se i sada osijećam kao da sam sama na svijetu, kao da nema nikoga tko će me zagrliti i reći sutra će biti bolje...
Iako ja nevjerujem u to sutra će biti bolje, ali lijepo bi bilo da znaš da je jednoj osobi stalo do tebe....Da to osijetiš....
Ali život igra prljavo, uvijek će zlim i groznim osobama dati što nezaslužuju, a boljim osobama na svijetu baciti kamen na glavu....Blago rečeno!

Eto, to je bilo sve za danas....Valjda...Iskreno nemam više snage ni pisati...Jer LIFE IS A BICH!!!
Post je objavljen 05.04.2008. u 10:36 sati.