- Visibaba, kažeš?- Prvi samo klimne glavom, a Borgman se zamisli. Prolazio je prstima preko neobrijanog lica koje ga je činilo desetak godina starijim. Laserska zraka je bila okrenuta na inspektorov metalizirani prozor, a zvuk koji se dobijao refleksijom je bio savršene kvalitete. Smijurija od sigurnosti elitne policijske postaje.
- Jakša je upoznao Frica. Na Marjanu.- Prvi nije podizao pogled sa ekrana.
- Idemo onda malo zakomplicirati stvar. Zovi odvjetnika Lozinu. Neka odabere suca kojemu će dojaviti kako se sprema atentat na uhićenika... i neka isposluje premještaj. Tamo ćemo napraviti zamjenu i zamku....-
- Jakša te pozvao u garažu...- ovaj put je Prvi čak podigao glavu.
- Idem se obrijati pa do njega.- Borgman uzdahne. Brijanje je najgori dio dana.
- I kako ti izgleda?- Jakša se okrene Borgmanu. Nova garaža. Nekoliko puta veća od one prije. Pločice, dizalica, alat uredno složen na zidu. Ormari... Borgman pogleda svog prijatelja koji je čekajući pohvalu, nesvjesno tupkao nogama. Upravo se Jakša najbolje prilagodio ovom vremenu. Svi ostali su povučeni u kontaktima, ali on je kroz svoj prostor propuštao gomilu djece i odraslih. Puno alata je nestalo, a oni koji su ga smatrali poštenim glupanom su nemilo iznenađeni pri slijedećem pokušaju. Jednom je čak i rukav omiljene mu motorističke jakne pukao, kada su se bicepsi napeli. O «lekciji» se preuveličavalo i pričalo u ulici.
- Dobro,- Borgmanov škrti odgovor ohladi Jakšin entuzijazam. Veliki se mehaničar malo ukruti.
- Prvi je rekao kako ti još trebaju nadzorne kamere, a ja sam ti naručio magnetsku dizalicu... to ti je za rođendan!- i Jakšino lice opet prođe transformaciju.
- Sjetio si se?- Jakša je aludirao na razgovor koji su vodili odmah nakon izlaska iz zatvora.
- Na moju žalost i sreću...ne zaboravljam!- Borgman progovori sebi u bradu, i baci se na raspravu o detaljima koji su ovo mjesto trebali pretvoriti u savršenu radionicu.
- Mogu li napumpat' gumu? Teo mi je reka' kako imate pumpu...- u radionici se pojavila djevojčica. Prijateljica u pratnji je stidljivo gledala iza vrata koja je koristila kao zaklon. Jakša se uspravi, i uz široki i razoružavajući osmjeh ode do crijeva koje je uredno smotano ležalo u kutu.
- Dovezi biciklu ovdje. Tu ti je pištolj za napuhivanje...- onda zastane jer je mala i dalje stajala pored bicikle.
- Ovo...je masno...- kaže gadljivo jer je primijetila tragove masti na pištolju. Tek tada Jakša opazi kako je djevojčica uredna, ispeglana...
- Evo, naučiti ću te...vidi...- odvije zaštitu na gumi, postavi glavu za punjenje..., ali djevojčica je i dalje mirno stajala. Bez traga zanimanja za njegov trud i volju. Dijete od jedno sedam godina gledalo je Jakšu «s visine»!
- Evo sada možeš i sama! - Jakša se pridigne, ali je pogled mlade «dame» bio neustrašiv.
- Niste mi napunili gumu! - prosvjedovala je ljuto kako to samo djeca mogu. Podbočila se svadljivo. Jakša je pogleda (a ličilo je kao da slon gleda miša)
- Kako se zoveš?-
- Ivona. A što je to vas briga?- mala je i dalje imala svađalački izraz lica. Prkosila je.
Jakša čučne tako da je tek malo viši od nje. Gledao ju je u oči.
- Ivona, pištolj za napuhivanje je tu. Možeš ga upotrijebiti... i malo isprljati svoje ručice, ali JA to neću uraditi...- okrene se leđima prema njoj, a ona zamahne nogom... i udari ga. Užasnula se! Dok se okretao prema njoj, briznula je u plač i oči pokrila rukama. Njena je prijateljica iskolačila oči iz svog zaklona pa nije ni primijetila kako je sasvim vidljiva. Jakša, kojega je taj njen izljev bijesa bolio koliko i ubod komarca, nadnese se nad uplašeno dijete. Sada joj se u očima vidio strah.
- Svakakvi su me tukli, ali nikada patuljci... ma Borgmane vidiš li ti ovo!- krene prema prijatelju ostavljajući «mladu damu» sa njenom biciklom. Zbunjenu.
Post je objavljen 07.04.2008. u 08:00 sati.