Kad pogledi zabole,
Kad postupci povrijede,
Kad osjećaj izgubljenosti
Zavlada prostorom Svemira,
Ostat će nam za uspomenu
Samo očaj i igra nemira.
Raspuknuća duše
U obrisima novog dana,
I pokolebana nada
U neizvjesnosti čekanja.
Posuđeni osmijeh,
Da zavara protivnika,
Rasprodani snovi
Na maglenim buvljacima,
Napušteni brodovi želja
Bez kapetana i sidrišta,
Paukova mreža razapeta
Između neba i vode...
Osjećaj da si samo igračka
U rukama onog što dođe pa ode.
Ostat će sjećanje da izgara,
Dok ga ispiru suzne kiše.
Prošlost sakrivena u dubini duše,
Što spominje i opominje za ubuduće....
Samo to i ništa, ništa više.