Jako mi je žao zbog svih onih trenutaka u kojima sam izazivala E.,
misleći kako je to najbolji način da ga vežem uz sebe. Sad znam da je
to bilo potpuna zabluda i neznanje, no bojim se da većina ženskog roda
toga nije svjesna. Mi žene se toliko trudimo biti lijepe i svidjeti se
fizički muškarcima da redovito u tome pretjerujemo i postižemo time i
ono što zapravo ne želimo. Postajemo uzornim mladićima sablazan i
opterećenja. Stoga bih htjela poručiti svim djevojkama i ženama da se
muško srce ne osvaja fizičkim izgledom već isključivo duševnim putem.
Ni sama to nisam htjela vjerovati dok se nisam osobno uvjerila u to.
Sad znam da je to jedini i najbolji put do muškog srca i duše. Teško
je danas povjerovati u to, jer svijet nam uistinu nudi i govori upravo
suprotno, pa izgleda kao da je muškom rodu fizička privlačnost i
erotičnost ispred svega, no želite li sretan brak s pravim katoličkim
muškarcem, silno ćete pogriješiti krenete li tim svjetskim putem.
-djevojka X: «Kada dođeš na neki tulum, neku zabavu ili tijekom noćnih
izlazaka, svi dečki prilaze onim curama koje su zamjetljive, dotjerane
– razgolićene, izazovne, plijene pozornost i požudne poglede»
-djevojka Y: «Svi dečki koji se okupljaju na takvim mjestima. Je li to
pravi izbor? Treba li uopće razmišljati na način da se moramo nekome
svidjeti? Osim toga, mladića kojega privučeš izgledom- možda jednom
privuče neka druga, koja će bolje od tebe izgledati. Što ćeš onda?
Ili što ako tvoja ljepota jednom splasne?»
Onakvog muškarca kakvog je Bog zamislio i stvorio prije ćete izgubiti
nego osvojiti krenete li ga osvajati tijelom. Naime, svaki muškarac
koji nastoji živjeti po Božjim zapovijedima najprije se susretne s
velikim problemom koji se zove čistoća. Možda je to nama ženama teško
ili čak nemoguće shvatiti, jer mi s tim nemamo problema, ili barem ne
u tolikoj mjeri. No muškarci su sazdani upravo tako da im to postaje
životni problem. Zato je prava ludost takvog muškarca, koji se svim
silama bori da ostane čist i neokaljan pred Bogom, zavoditi izazovnim
kretnjama, odjećom, nježnostima. To bi upravo bilo kao polijevanje
vrućeg ulja vodom, poslije čega ostaju bolne opekotine i na njemu, a
još više na ženi. Potrebno je zato činiti upravo suprotno. Žene su
ionako ljepši spol od samog početka i nepotrebno je previše dodatnog
uređivanja i ukrašavanja. To samo pogoršava stanje. Dovoljno je biti
uredan i držati do sebe, bez pretjerivanja. Cilj i zadaća svake žene
je stišati oluju, a ne izazvati tornado. Zato je najbolje pristojno se
obući, odbiti i najmanje nježnosti, pa čak i držanje za ruku, pa makar
vam mladić rekao da mu ne smeta. Možda mu u početku i neće smetati, no
s vremenom sigurno hoće, a tada će mu trebati sto godina da se ohrabri
da vam to kaže, a kad vam kaže, već će biti alarmantno stanje. Zato je
bolje spriječiti nego poslije liječiti. Jer svaki vaš pad, pogotovo
mladićev, vraća vas tri koraka natrag i onda se redovito događa da
žena puno prije sazrije za brak nego muškarac, pa onda imate još jedan
problem više.
Zato je najbolje odreći se apsolutno svih tjelesnih dodira, nježnosti,
zavođenja i biti sa svojim mladićem iskrena i odana prijateljica u
kojoj će on vidjeti svog anđela čuvara i koja će mu biti utočište i
spas od nečistoće. Tek kad muškarac to pronađe u ženi, tek onda se
njegova duša počinje otvarati i stapati s vašom, što je neophodno za
primanje sakramenta ženidbe. Jer u katoličkom braku potrebno je da muž
i žena budu i jedno tijelo, ali i jedna duša. A za vrijeme hodanja
postavljaju se temelji za to.
Dakle ozbiljnog mladića djevojka zadržava i veže uskraćivanjem – što
potpunijim to više. Muškarca mogu tjelesno privući mnoge žene, no
ostat će s onom koja ga je duševno osvojila, jer samo s jednom može
postati jedno srce i jedna duša. Sve dok se muškarac bori s tijelom i
čistoćom, on ne može duševno napredovati i zato se redovito dešava da
žene cvile kako ih njihovi mladići neće ženiti. A redovita je pojava
da mladiću kojemu se djevojka potpuno ne uskraćuje, s vremenom slabi
volja naći se s djevojkom, jer ga svaki susret sve više uznemiruje i
to mu počinje ići na živce. Dok mladić čija se djevojka potpuno
uskraćuje, uživa u svakom susretu s njom i jedva čeka da je vidi, jer
u njoj pronalazi utočište, odmor i mir. Niti jedan muškarac koji za vrijeme hodanja dijeli s djevojkom sve ono čemu je mjesto u braku,
nikad neće duševno biti spreman za brak i upravo stoga gotovo svi
brakovi danas doživljavaju tako teške brodolome. Jer u braku, kad dođe
kriza, samo duševna veza i duševno jedinstvo može spasiti situaciju. A
ako muškarac nije duševno sazrio, samo će se gomilati nezadovoljstvo i
nerazumijevanje između muškarca i žene dok na kraju ne postanu tek
znanci koji se povremeno susreću u kući, ili će se rastati.
Nadalje, muškarac koji nije duševno sazrio za vrijeme hodanja nikad
neće moći razumjeti svoju ženu i biti ravnopravan, što znači da nikad
neće znati poštovati različitosti između muškarca i žene, a isto tako
ni žena koja je za vrijeme hodanja gubila vrijeme na nježnostima i
dotjerivanju neće znati prihvatiti svog, potpuno drugačijeg muža.
Duševna nezrelost najviše se očituje u nemogućnosti mladića da se
otkine od svoje majke, da prekine tu jaku vezu i konačno duševno
prione uz ženu. Djevojke koje čistim hodanjem ne prekinu tu vezu
između majke i sina moraju se pripremiti na to da će se u presudnim
trenucima mladić i muž ipak radije odlučiti za majku i stati uz nj.
Zato je duševna veza važnija od držanja za ruke i zagrljaja. Hodanje i
brak nisu zaljubljenost i zanesenost koja nam tako često zavrti
glavom, već ja za vrijeme hodanja potrebno toliko razviti dušu i
dopustiti joj da prevlada zaljubljenost kako bismo u braku mogli i
znali potpuno se dati za voljenu osobu. Jer brak nije ništa drugo nego
potpuno darivanje sebe drugome.
Duševna spona između muža i žene koja se izgrađuje čistim hodanjem
jedina je garancija i za zdravu tjelesnu povezanost muža i žene. Obje
veze neophodne su za zdrav i sretan brak. Dok žena uživa u
milovanjima i poljupcima koji ju opuštaju i ispunjavanju, muškarac
svoje potpuno ispunjenje pronalazi u tjelesnom odnosu. Stoga se jedno
drugom daruju. Muž ženi daruje poljupce i nježnosti, a ona na to
odgovara odnosom.
To je jedini način da brak bude sretan, zdrav, neraskidiv i da svi
budu sretni i zadovoljni.
Nažalost, često se misli kako su muškarci perverzni i spolno
izopačeni, jer im je odnos od tolike važnosti. No to se sasvim
pogrešno tumači. Bog je muškarcu usadio taj nagon upravo da bi se
održala ljudska vrsta, jer žena se može satima maziti bez odnosa, dok
muškarcu to nije moguće. On svoje ispunjenje pronalazi tek u odnosu, i
to ne zato što je izopačen, već zato što je normalan i upravo onakav
kakvog ga je Bog stvorio. Isto tako žena više uživa u nježnostima i
poljupcima, jer ju je takvom Bog stvorio. Zato brak i jest darivanje.
Muž i žena potpuno različiti daruju se jedno drugom. Žena nikad ne bi
smjela zloupotrijebiti muža uskraćujući mu se bez opravdanih razloga.
Jednako tako muž nikada ne bi smio bez opravdanih razloga uskratiti
ženi poljupce i nježnosti.
Jednako tako je od velike važnosti shvatiti brak kao životni poziv i
potpuno se usmjeriti na njega, a ne da nam on bude tek usputna
postaja. Brak je LUKA, a ne POSTAJA.
K. 25.
Post je objavljen 04.04.2008. u 22:15 sati.