danas je dan na koji dišem na koji hodam,na koji se smijem i plačem...Baš zato jer je bio prepun svega toga...
Ujutro suze jer mi je best frend ostavio best frendicu pa su se zamrzili,pa malo smijeha jer si je pronašla alternativnu zamjenu,pa bedara jer neću vidjeti svog dragog preko vikenda,pa opet smijeh jer sam išla van s curama....Pa dugo razdoblje smijeha jer smo se zekale i uživale pod vedrim nebom i u našim glupim forama....
Danas sam daleko,od života koji ne želim...Danas pričam kako je život neizlječiva i smrtonosna bolest,simptomi su:disanje,vitalalan rad organa,otkucaji srca...itd...Posljedice života su:duševna bol,suze,tuga,moguće nesreće,starenje itd....Al u svakom zlu nešto dobro!-da ne živimo sada ne bi čitali ovaj (genijalni) post emocionalno poremećene teenagerice,da ja ne bolujem od života nikada ne bih upoznala svoje prijatelje,niti svoga dečka,ne bih se danas toliko smijale niti bih sutra jedva čekala da s druge strane žice čujem glas prijateljice koja će me odvući van..Da ti ne boluješ od života ti ne bi otkrio/otkrila internet i blog koji tako vrijedno uređuješ i čitaš.....I nek smo bolesni od života i nek bolujemo dok još možemo...ajde sad izađi van i živi!!!!!!!!!!
Post je objavljen 04.04.2008. u 20:45 sati.