Idem lajat jer sve nije na svom mjestu!
Dok je ovakva dane provodim gledajući sa čežnjom kroz prozor i udišući svjež zrak koji dolazi kroz otvoreni prozor
Trčim kući u panici čim obavim sve što treba
Bojim se bicikla, auta, rošula
Bojim se ljudi…i ukopam se u mjestu kad vidim da se neko približava
Nigdje ne idem bez svog Softija
Volim se rastezat po kauču
Gledam pogledom punim tuge
Ne želim učinit đir preko Rive...to je sramota kako izgleda
Samo čekam tko će me pomazit
Jako me vesele mirisi iz njenog lonca
Volim glumit tapet
Pokušavam utješit i oraspoložit ovu vješticu al ne ide
Rado bi živila na ramstecima, škampima i sladoledu