Ali ne onaj Đole iz Subotice, koji unatoč svemu uživa i dalje status božanstva kod mnogih u ovim našim krajevima.
Dolazi naime Đole Buš, američki predsjednik potkraj drugog mandata. Spašavaj se tko može!
Ono što nas, neretne stanovnike grada Zagreba, majnding aur oun biznisičare, očekuje danas je totalna blokada i okupacija od strane što domaće murije i specijalaca, što pripadnika američkih tajnih službi i službi osiguranja. Poštovani agenti odasvud, ako čitate i ovaj blog, nadam se da vam se sviđa moj stil pisanja.
Ovi dani podsjećaju me na svojevremeni summit u Zagrebu koji je također prouzročio blokadu cjelokupnog života grada. Pobjeći iz Zagreba ovih dana, bila bi najbolja odluka.Bojim se da mi zbog posla i drugih stvari to neće biti moguće. Strpljenje je ono što nam najviše pomaže, ali tako je to kod skoro svih stvari u životu.
Najveći od svih sinova današnjice pred Markovom crkvom i institucijama domovine obratit će se mnoštvu razdraganih građana Hrvatske. Ja nemam namjeru biti tamo. Pozdraviti Đorđa Vokera Buša? Zaista nemam želju. Pozdraviti čovjeka koji je pokrenuo dva rata, poslao svoje vojnike na dvije udaljene fronte? Ratovi usmjereni ka borbi protiv terorizma, i sprječavanju nuklearnog naoružavanja opasnih diktatora. Da nije bilo nikakvog nuklearnog oružja niti ičega sličnog u Iraku, to se više niti ne spominje, već se uzima kao činjenica zdravo za gotovo. Dobro, objesili su onog psihopatu Sadama Huseina (kojemu su u davna vremena pomagali u borbi protiv Irana), za njime valjda nitko ne žali, to je valjda dobar potez. Talibane nisu uspjeli skroz neutralizirat. Da li je teroristička prijetnja zapadnom svijetu uklonjena ili umanjena? Nije! Da li su stanovnici Afganistana i Iraka doživjeli poboljšanje sigurnosti u zemlji, porast vladavine prava i općenito porast standarda? Nisu, nekima je još i gore nego prije, osobito u Iraku gdje mi se čini da se kokaju svakodnevno na sve načine. Da li je svijet postao sigurnije mjesto za život? Nije!
Pozdraviti čovjeka za čije je vladavine svjetsko gospodarstvo otišlo u tri materine, zahvaljujući visokim cijenama nafte, i niskoj cijeni dolara. Američko gospodarstvo unatoč skupoj nafti i dalje dobro funkcionira, ali mali igrači na globalnom igralištu, a među njima i Hrvatska i te kako dobro osjete zamahe repa američke gospodarske zvjeri kad se počne meškoljiti. Dok se Kina već otprije ustoličavala kao jedna od ključnih ekonomskih velesila svijeta, za vrijeme Đoleta Buša na visokim cijenama nafte i plina uzdigla se Rusija. I pružila se u svima smjerovima s ciljem da pokaže svoju moć. Visoke cijene nafte i plina pogodovale su uzdizanju Rusije, moćne u prirodnim bogatstvima. I nije to više ona „imperija zla“ protiv koje se generacija Đoleta starijeg borila, carstvo komunističke ideologije. Ovo je suvremena feudalna država čija je jedina ideologija moć i bogatstvo, raskoš i dekadencija. Lišena ideologije, sada ponovno pokazuje svoje prave ekspanzionističke namjere. Ne znam što amerima više odgovara, nekadašnja ideološka sila ili ova imperijalistička, ali američka politika je ta koja je dovela Rusiju ponovno u poziciju globalnog igrača, poznatog otprije po grubosti i nemilosrdnosti....
Naposlijetku, da li mu zamjeram to što SAD nisu ratificirale Kyotski protokol? S jedne strane da, s druge razumijem zašto to nisu učinili. S obzirom na snagu industrije, logično je za očekivati da će SAD-u biti potrebne brojne dodatne jedinice emisija stakleničkih plinova, koje se kupuju na tržištu. U toj situaciji cijene emisijskih jedinica skočile bi u visine. Nama bi to odgovaralo, da im možemo skupo prodati svoje viškove. Ovako, razumijem amere zašto su protiv Kyota, a s druge strane mislim da i sami počinju uviđati sve koristi od smanjenja emisije stakleničkih plinova i vjerujem da ih počinju i sami smanjivati, neovisno o Kyotskim shemama raspodjele i trgovine.
Najveći od svih sinova današnjice u Hrvatsku dolazi kao lame duck, predsjednik s opozicijskom većinom u Kongresu, što mu znatno sužava manevarski prostor. Najnepopularniji američki predsjednik od Cartera naovamo ipak nema auru gubitnika svih ratova koje je započeo, iako su njegove pobjede objektivno bile samo u stvaranju megaprofita za njegovu dvorsku kamarilu poput Rumsfelda i Cheneya, duboko uvaljenu u vojnu industriju. Nadam se iskreno da nitko od njegovih brojnih neprijatelja, poput Al-kajide, ne planira nikakav atentat na njega, osobito ne dok je u Zagrebu. Nasiljem se ništa ne rješava, naravno. To bi od ovog luzera na kraju mandata stvorilo mučenika, i svrstalo ga uz američke državnike velikane, kao što su JFK i Abaraham Lincoln, a Đole Buš tu ipak ne pripada.
Mnogo se diskusije troši i o tome tko će biti slijedeći američki predsjednik, što je i očekivano jer se mjesto najmoćnijeg čovjeka svijeta tiče svih nas. Cijenio sam Billa Clintona, divio se njegovoj prirodnoj snalažljivosti u političkoj komunikaciji. Vanbračnim avanturama pokazao je dozu ljudske slabosti, što je čak djelovalo i simpatično. Njegovu suprugu nažalost ne vidim kao dobrog predsjedničkog kandidata. Antipatična je i ima u ponašanju previše obrazaca Jadranke Kosor, što i nije neko jamstvo za sretnu budućnost.
Sumnjam da žena ima šanse postati američkim predsjednikom, a još manje vjerujem da to može crnac. Barrack Obama bolji je lik od Hillary Clinton. Male su šanse da ga izaberu za predsjednika, američko društvo nije još dostiglo taj nivo. Da ga slučajno i izaberu, pitanje je bi li doživio kraj mandata. Bojim se da je pobjeda Johna McCaina izvjesna, još izvjesnija no što je bila pobjeda hadezea na našim izborima. Amerika isto treba ćaću. Nakon ovog tupavog ćaće, gaf mahera, ovaj novi ćaća mogao bi biti mnogo opasniji i zakuhati globalno sranje. Dugogodišnji je ratni zarobljenik, što mu daje poseban mučenički i osvetnički legitimitet, a već je i u godinama, što znači da će djelovati brzo i efikasno, svjestan da mu drugi mandat nije po prirodi trajanja života izvjestan. McCain je inteligentniji Bush.
Ali to su već pitanja koja nas se ne tiču, i na koja nemamo nikakav utjecaj, i koja ne bi trebala imati osobiti utjecaj na naše živote. Na nama je jedino da preživimo ovaj posjet „visokog gosta“ sa što manje nerviranja i problema, i nastavimo dalje živjeti kao do sada...
Post je objavljen 04.04.2008. u 00:22 sati.