U interventnoj košari stajao je visoko nad cestom kombinezonko,
ekvilibrirao,
ciljao rupe,
jednom malenom američanskom,
pa jednom malenom domaćom.
Danas, visili su ljudi u grozdovima s bandera i
čeprkali po njima nešto sa zastavicama.
Zastavice svejedno bile su neuočljive, makar i treperile na ranotravanjskom glupom vjetru.
Dolazi nam visoki gost kojem će
mnogi automobilist, usiren u sjedalu,
sutra spomenuti majku Barbaru.
Visoki gost sutra će da štuca.
Možda i tijekom televizijskog obraćaja.
***
Ubrzavao sam danas poslijepodne Avenijom zastavica ususret sivom istočnom nebu intenzivno razmišljajući da ću se
sudariti.
Zašto, nije mi bilo jasno - možda zbog
neusredsređenosti, možda zbog
neke jalovosti koja je svrdlala od jutra po mozgu, blaga i nježna
taman da bi bila iritantna i
nerješiva.
Nisam se sudario.
Zašto, nije mi bilo jasno - možda zbog
automatizma koji tako lako preuzima naše živote.
Post je objavljen 03.04.2008. u 22:58 sati.