Borbe 228. sovjetske pješačke pukovnije na prostoru između jezera Suojarvi i Salonjarvi – srpanj 1944.
Odluka zapovjednika 228. pješačke pukovnije
Zapovjednik 228. pješačke pukovnije, pukovnik J. P. Kulakov, sukladno dobivenoj zadaći, te temeljem podataka koji su dobiveni od zarobljenika, a nakon što je izvršena procjena situacije, odlučio je glavni napor i udar nanijeti protivniku na 'Bliskoj koti' 3. pješačkom bojnom koju je ojačao satnijom automatičara iz divizije. Tijekom napada 3. pješačke bojne, 2. pješačka bojna istodobno je trebala na sebe vezati protivnika na 'Strmoj koti'. Iz te odluke proizašle su slijedeće zadaće bojnama: 2. pješačka bojna, bez 5. pješačke satnije koja je povučena u pričuvu pukovnije, ojačana s dva topa 76 mm i uz topničku potporu topničkog divizijuna topničke pukovnije imala je zadaću aktivnim bojnim djelovanjima na sebe vezati i time izolirati finske vojnike na 'Strmoj koti'. (To je bilo potrebito kako bi se finski vojnici na 'Strmoj koti' spriječili u eventualnom protunapadu i u mogućim bočnim paljbama po satnijama 3. pješačke bojne koje su napadale na 'Blisku kotu' – po Athumanunhu). Nadalje, 3. pješačka bojna, ojačana satnijom automatičara iz divizije, vodom borbenih inženjeraca, dva voda PT pušaka i dva topa 76 mm, uz topničku potporu dva topnička divizijuna iz sastava topničke pukovnije, dobila je zadaću da zauzme 'Blisku kotu' i naselje Lahtelu, a potom uz pomoć 5. pješačke satnije, koja se nalazila u pričuvi pukovnije, uništiti finske postrojbe na 'Ravnoj koti' i time osigurati ulazak u borbu snaga pukovnije koje su slijedile i preuzimale napad u smjeru Vuontele. Pričuva pukovnije, 5. pješačka satnija ojačana satnijom automatičara, te vodom PT pušaka, kretala se iza desnog krila 3. pješačke bojne, a topnički divizijun topničke pukovnije i pukovnijska minobacačka bitnica 122 mm bili su u spremnosti poduprijeti uvođenje pričuve pukovnije u borbu. Gotovost za napad postrojbi 228. pješačke pukovnije bila je 17. lipanj u 1010. Još tijekom noći 17. lipnja pješačke bojne zauzele su svoje polazne položaje i to: 2. pješačka bojna južno od 'Strme kote' dodirujući svojim desnim krilom jezero Suojarvi, a 3. pješačka bojna rasporedila se uzduž ceste 150 m istočno od 'Bliske kote'. Zapovjednik pukovnije poslao je skupinu strojnica i desetinu automatičara na otok Salonsari. Zadaća ove skupine bila je da u trenutku napada 3. pješačke bojne otvori snažnu strojničku paljbu s otoka i tako zavara protivnika o nazočnosti sovjetskih postrojbi u pozadinu finskih postrojbi. Tijekom noći 17. lipnja ta skupina neprimjetno se prebacila na otok, a pukovnijska pričuva prikupila se na oko 1 km od puta jugoistočno od 'Bliske kote'. Borbeni inženjrci pod zaštitom noći postavili su 10 pružnih punjenja pod finske žičane zaprijeke u području 'Strme kote' i 'Bliske kote'. U osvit zore 17. lipnja zapovjednik 228. pješačke pukovnije još je jednom opetovao zadaću svojim podređenim zapovjednicima. Nakon topničke priprave napada u trajanju od 3 minute po sve tri kote uslijedio je drugi topnički udar u trajanju od 10 minuta pukovnijskog topništva, a potom je divizijsko topništvo u trajanju od 4 minute tuklo 'Blisku kotu', a potom 5 minuta 'Ravnu kotu'. Nakon tih udara uslijedio je topnički udar cjelokupnog topništva u trajanju od 3 minute opet po sve tri kote istodobno. Poradi odnosa snaga Athumanunh je izradio tablicu iz koje je na njegovo čuđenje (odnos napadača treba biti tijekom napada minimalno 3 prema 1 u korist napadača), jer iz odnosa snaga vidi se da tijekom napada sovjetska pukovnija nije baš toliko nadmoćna u odnosu na finsku ojačanu pješačku bojnu koja je u obrani.
Post je objavljen 03.04.2008. u 21:32 sati.