Pa, shvatila sam nešto...
svi ljudi koji su mi bili jako važni
oni koji su bili uz mene dok sam bila puno više dijete nego sad,
blogeri koji su me vodili na početku otvorenja bloga
oni me nisu poznavali uživo
imam osjećaj da su oni jedni od rijetkih koji me jesu poznavali
samo su 2 ostale, tu su, svi ostali čij je blog aktivan su me vidjeli više puta uživo,
ali su one bez oklijevanja me prihvatile, kao i mnogi drugi,
ali oni više nemaju blog, možda me se i ne sjećaju,
ali ja pamtim njih, sve njih koji su mi bili prijatelji, još uvijek su...
da otvore ponovo blog, možda me se ne sjete...
oni su mi bili važni još su samo njih dvije uspjele ostati tu...
možda i ja odem s bloga na neko vrijeme...
razrednik me mučio s nekim naserom kojega uopće nismo učili iz povijesti,
sad ću, idući put kad budemo imali sat razrednika ili zemljopis ću mu ispričati sve što sam naučila, doma, za računalom, o Gamalu Abdelu Naseru...
Osjećajte se pozdravljeno...
p.s. ja više ne pozdravljam ljude koje želim pozdraviti oni znaju tko su, jer su se neki ili točnije jedan uvrijedio šta ga nisam pozdravila, mislim stvarno...
Post je objavljen 03.04.2008. u 21:25 sati.