Sad kad vise nismo jedno...tek sada otvoreno mogu izraziti svoje misli...osjecaje...cudno je to...tek kada te neko povrijedi...tek onda vidis da to i nije bila ljubav...zamisljala sam buducnost s njim..kako ironicno..dio je moje proslosti,sadasnjosti i buducnosti...jel vrijedan toliko suza?TOLIKO NEPROSPAVANIH NOCI? BOLI? TUGE?...
...Volim ga onakav kakav je...svak ima svoje musice...pa tako i on...neki bi pomislili blago se njemu...ima curu koja ga iskreno voli...koja bi srce za njega dala...iovako vec pripada njemu...i koja ce ga voljeti sto god se dogodilo...ali NE...NIJE TAKO..NJEMU TO NISTA NEZNACI...Mozda je bolje da ga pustim na miru...da zaboravim sve...ali...nemogu...ne zelim nikada iskreno reci da je kraj...da je sve napravljeno...da nema vise povratka...Nadam se da ce mi jednog dana vratiti se s osmjehom...onako pun nade i ljubavi...bas kao i ja...ali to su samo moja nagadanja...moji snovi..koji se nikad neceju ostvariti...Zeljela sam neku promjenu u zivotu...zeljela sam neciju ljubav...paznju..ali nista od toga...nista od ljubavi sto je mogla biti moja...nista od paznje koja je mogla biti njezna...on moze drugoj u zagrljaj pasti bez problema...
Kolko jos moram pisati o izgubljenoj ljubavi...o boli...o tuzi...kolko jos? Iimali ova patnja kraja ili ce je prekinuti samo SMRT...MRAK...TISINA...
Hocu li ikada izaci iz ovog labirinta...da li cu primiti svoju ruku spasa i hoce li biti od osobe od koje je sve i pocelo...gubim se u svim tim teskim pitanjima...u beskrajnom razmisljanju...
Unistio je ljubav...moju ljubav...nebi trebala plakati nad onim sto se dogodilo...jer se dogodilo s razlogom..ali suze i srce drukcije razmisljaju...NA KRAJU SVAKE PRICE TI OSTANU SAMO LJEPI SNOVI..Kroz sve zivotne putove koje prolazimo kroz zivot...uvijek se upitamo:Zasto bas ja? Zasto ljubav postoji...kad toliko boli? toliko toga je ZASTO...a ja na nijedno nemam zato...Zivot je prekratak da bi ga cekala da se promjeni,moram dici glavu i nakon tezih udaraca opet iz pocetka krenuti...bilo je doista tesko nakon svega stati na noge,pokloniti srcem drugom,biti sa nekim,a bojati se razocarenja..pruziti sansu druggima...iako moram priznati da jos uvijek u meni tinja neki plamenicak ljubavi prema njemu,ali sam sigurna da su to samo sjecanja..al jedno je istina to sto me ne voli to je samo njegovo pravo,a moja sudbina,cijeli zivot pogresne sam ljubila,pa sto bi izuzetak bio on...ali Boze moj bil oje ljepo dok je trajalo...ZABORAVILA JOS NISAM I MISLIM DA NECU NIKAD...al ja idem ravno i gledam pravo,mnogo tuge iza mene al za to mi nije stalo...
Post je objavljen 03.04.2008. u 20:31 sati.