Premda je događaj o kojemu je riječ po svojoj naravi tragičan, i u vezi s njim nema mjesta nikakvoj samohvali, Arhangel nikako ne može izbjeći zaključak kako je bio u pravu kada je u prije objavljenom postu ustvrdio da će slučaj hvatanja odbjeglog generala Ivana Korade završiti tragično. Ono što je predvidio, to se i ostvarilo. Arhangel je bio u pravu. Na žalost, kako po Ivana Koradu, tako i po jednog od policajaca koji je sudjelovao u akciji.
Danas u poslijepodnevnim satima, kako nas mediji izvještavaju, u munjevitoj akciji specijalnih snaga MUP-a, u prostoru napuštene vikendice u Hrvatskom Zagorju, došlo je do okršaja kojim je završena sedmodnevna mučna potraga za odbjeglim Generalom. Potraga je završena tragičnom bilancom od dvije ubijene osobe. Tako se broj poginulih u ovom slučaju u svega tjedan dana popeo na šest ljudi; četiri koje je Korade ubio prvi dan, te dvije osobe koje su ubijene danas, a jedna od kojih je i sam Ivan Korade.
Policija i mediji prenijeli su vijest da je General najprije zapucao na policajce jednog od njih smrtno ranivši, a da je zatim počinio samoubojstvo. No, sva je prilika da je Korade stradao od policijskog metka u puškaranju koje je u tom trenutku nastalo. Situacija je vjerojatno eruptirala kada je pogođeni policajac pao i kad je postalo jasno da je bjegunac preopasan da bi ga se uhvatilo živog. Osim toga, stradavanje policajca vjerojatno je bila dodatna motivacija da Korade ne izvuče živu glavu. Dakako, pravu istinu o čitavom tijeku operacije vjerojatno ćemo saznati tek naknadno, kad se cijela prašina oko ovog krvavog događaja slegne.
Sada kad je sve gotovo, kad i ove dvije žrtve budu položene u grob, ostaje nam pitati se tko je pogriješio i tko treba odgovarati za propuste koji su doveli do erupcije nasilne naravi pokojnog Ivana Korade. Sada je potpuno jasno da je Korade bio potpuno bolestan čovjek, čovjek potpuno pomračenog uma. Simptomi takvog stanja vjerojatno su bili vidljivi još za vrijeme dok je sudjelovao u Domovinskom ratu kada se ne jedan puta našao pred optužbama zbog nasilja i nevojničkog ponašanja, i to ne samo prema pripadnicima neprijateljskih vojnih postrojbi. Bolest i izopačenost njegove naravi vremenom je uznapredovala, vjerojatno uvelike podupirana trulošću pravosudnog i zdravstvenog sustava koji nisu imali ni snage ni volje tog čovjeka smjestiti tamo gdje mu je i bilo mjesto – u instituciju za psihički bolesne i po okolinu opasne ljude. Namjesto toga, Korade je nastavio seriju svojeg nasilničkog ponašanja i unošenja straha u svaku sredinu u kojoj je boravio. I njegova je obitelj vjerojatno trpjela zbog njegove bolesti, što je za pretpostaviti, ali zbog trenutačne situacije nitko se iz medija ne trudi postaviti i takvo pitanje.
Sada kad je sve gotovo, kada se pokapaju mrtvi, pitamo se ima li još među nama i koliko još psihički bolesnih i nasilnih ljudi koji slobodno šeću među nama čekajući priliku da svoj bijes iskale nad bilo kime tko im se nađe na putu!? Sjetimo se samo ubojstva obitelji Voškion iz Pule prije nekoliko mjeseci!
Ako ovi događaji nisu opomena zdravstvenom, vojnom, redarstvenom i pravosudnom sustavu da sankcioniraju nasilno ponašanje bolesno nasilnih pojedinaca u našem društvu, onda ne znamo što bi se trebalo još dogoditi da se odgovornima među nama upali lampica svijesti i savjesti da smo zemlja u kojoj nije sigurno živjeti i u kojoj se nešto mora poduzeti! Tko u ovo sumnja ili misli da su Arhangelova upozorenja prenapuhivanje cijele priče, neka se za mišljenje obrati obitelji Voškion u Puli ili obiteljima pobijenih u slučaju Korade!
Post je objavljen 03.04.2008. u 19:58 sati.