Moj autobus broj 77 za Hederu je jutros kasnio. Vec sam bio spreman preci u susjednu ulicu i loviti liniju 75 koja bi me otprilike istim putem odvezla do posla. No, tada se je pojavio Maksi i skratio mi vrijeme. Njegova gazdarica ga svako jutro, dok su sjenke jos dugacke, izvodi u prvu setnju kako bi obavio sve one poslove koje u kuci ne cini od kada je malo poodrastao.
Tata mu je bio sampion Izraela, a ni mama nije iz loseg legla, pa se Maksi dici iznosom kojega su morali platiti da ga odvoje o brace i sestara. Jos smo se malo njuskali, a na rastanku mi se ucinilo da ipak neka tuga vlada tim malim bicem!
........
... a i mene je sjeta obuzela, jer se sjetih jednog drugog Maksa!
Post je objavljen 03.04.2008. u 20:00 sati.