Muškarac se rijetko o svojim osjećajima povjerava drugom muškarcu. Zbog nekog muškog stava, razgovor o osjećajima, emocijama i problemima na toj razini su uglavnom začinjeni dozon cinizma, zafrkancije i nekog preseravanja. Kad krenu kroz pubertet, muškarci se natječu sa svojim muškim prijateljima i često to ostaje i dalje. Ako imate sreće i u nekim godinama iskristalizirate jednog pravog prijatelja možda i samo možda s njim počnete razgovarati o nekim stvarima. I često se tako muški nose sami sa svojim problemima, drže ih u sebi i nikom ne pričaju o njima nego budu tmurni, namušeni.... I ako je taj problem neka ženska u koju su oni potajno zaljubljeni i pate za njom, pretvore se u neko emocionalno nestabilno čeljade kojeg nije briga za ništa drugo. S druge strane, oni koji imaju curu, nađu je rano, posvete se njoj o svim svojim problemima prije pričaju s njom nego sa prijateljem. Jer to je, jel' da, ipak "srodna duša". To je neka osoba kojoj sve možeš reći, koja sve tebi kaže i svi sretni. A onda kada nestane ta ljubav, kada pukne veza... ostaneš bez osobe kojoj možeš sve reći i skontaš da nije sve tako ružičasto. Skontaš da si sam sa nekim brdom emocija koje trebaš nekom iskrcat, a neznaš kome.
E sad, ako imaš vezu s prijateljem s kojim možeš pričati o emocijama to je super. Ali sam primjetio jednu stvar. Naime, muškom je puno lakše razgovarati o tim stvarima sa ženskom osobom. Ponekad imaš osjećaj da pričaš sa nekim tko možda bolje zna materiju stvari. Sa nekim tko ti može objasniti neke stvari. A možda je jednostavna stvar ta da pričaš nekome tko te sluša, a znaš da ti nije crnjak zbog toga. Znaš da osoba kojoj to govoriš nikada neće zloupotrijebit te stvari. Onda shvatiš neko pravo značenje prijateljstva.
I vrijeme postane nebitno... povijest postane nebitna. I nije važno znaš li tu osobu deset godina ili dva mjeseca. Nije važno da li si sa tom osobom bio u krvnoj zavadi ili se savršeno slažete otkad ste se upoznali. Ta osoba je uz tebe tu i sada i ti budeš sretan jer imaš nekog uz sebe tko tu ne mora biti. Netko stane uz tvoju stranu u tim nekim tužnim vremenima da uzme jedan dio tvog tereta i ponese ga. I u tom trenutku vidiš da ljubav ponekad ima totalno drugo značenje.
Shvatiš da taj netko uz tebe je bitan, ali uistinu bitan jer te dovodi do smijeha, jer ti kuka, jer ti pomaže samim time što je tu. Ta neka veza koja nastane je neusporediva sa momak-cura vezom. Ta neka veza je važnija, čvršća, stabilnija i dokazuje ti da ti nije najvjerniji onaj prvi vojnik uz tebe, već to može biti onaj zadnji u daljini, onaj na kojeg ne obraćaš pozornost, al te prati do kraja i spašava te u pravom trenutku.
Naš život se sastoji od bezbroj odluka. Važnih odluka koje donosimo sami. Ono što radimo, što odlučujemo određuje nas kakvi smo i kuda idemo. Ponekad je za neke stvari isplativo progutat svoj ponos, prijeći preko nekih stvari i krenuti dalje od temelja. Ponekad je mudro biti bolji i pokazati svoju veličinu. Loše stvari uvijek isplivaju na vrh i na kraju je samo bitno da se imaš za koga uhvatiti, da imaš nekog uz sebe tko će ti reći sve je u redu. Nekoga tko će ti ujutro poslat poljubac, a navečer zaželit laku noć. Nekoga tko će uvijek sa tobom popit kavu i nekoga tko će te podržati u tvojim idejama. Ponekad je bitno imat nekoga tko je tu uz tebe da te tješi kada je teško.
Teško je takve naći, al ih je lako zavoljeti..... a i one to znaju...hvala vam svima.....
You know I’ve heard about people like me,
But I never made the connection.
They walk one road to set them free
And find they’ve gone the wrong direction.
But there’s no need for turning back
`cause all roads lead to where I stand.
And I believe I’ll walk them all
No matter what I may have planned.
Post je objavljen 02.04.2008. u 00:29 sati.