Marketing
BIO JE BORAC ZA ISTINU I SVOJ NAROD!
GOSPODIN DITH PRAN – BORAC ZA ISTINU I SVOJ NAROD !
Kako su prenijele novinske agencije, u nedjelju, 30. ožujka 2008. godine, umro je u New Jerseyu gospodin Dith Pran.
Gospodin Dith Pran
Umro je od zločudne bolesti – raka, ali živio je pet godina (od 1974. do 1979.) sa ZLOČUDNIM TUMOROM zvan KOMUNISTIČKA PARTIJA.
Tko je bio gospodin Pran? Kao prvo, bio je gospodin, a oni koji su ga tlačili nazivali su se drugaricama i drugovima. Kao drugo, bio je fotoreporter i prevoditelj. Njegov prijatelj Sydney Schanberg rekao je za Ditha Prana da je bio „borac za istinu, i svoj narod“. Nekadašnji novinar novine The New York Times, i ratni izvjestitelj iz Kambodže, 1974. godine, Sydney Schanberg, dobio je najznačajniju novinarsku – Pulitzerovu nagradu koju je podijelio sa svojim fotoreporterom i prijateljem Dithom Pranom koji se u tom trenutku nalazio u komunističkom koncentracijskom logoru u Kambodži.
O logorima „Dachau“, „Auschwitz“, „Treblinka“ znamo sve, o sustavu koncentracijskih logora Gulag znamo nešto, o jugoslavenskom logoru „Goli otok“ ne želimo znati, a o logorima u Kambodži znamo zahvaljujući preživjeloj žrtvi komunizma, gospodinu Dithu Pranu.
Ako smo gledali američki film „The Killing Fields“ ili „Polja smrti“ iz 1984. godine, znamo o čemu se radi – području masovnog ubojstva stanovništva Kambodže – ubojstvo kambodžanskog naroda – genocid od strane režima komunističke partije i njenih pripadnika Crvenih kmera koji su nakon građanskog rata protiv nekomunističke vlade došli u Kambodži na vlast 1974. godine, na valu pobjede komunističkog Sjevernog Vijetnama nad nekomunističkim Južnim Vijetnamom.
Dolaskom na vlast Crvenih kmera sve se promijenilo u Kambodži – tko je od civila nosio naočale – bio je ubijen. Tko je nosio kravatu – bio je ubijen. Tko je znao strani jezik – bio je ubijen. Tko nije bio komunist – bio je ubijen. Tko je bio građanin otjeran je 1974. od Crvenih kmera na selo, u tako zvane radne logore i tamo – bio ubijen!
Upravo je pokojni Dith Pran dao mjestu masovnoga zločina u Kambodži naziv POLJA SMRTI, i taj je naslov ušao u povijest kao sinonim za masovni zločin nad stanovništvom Kambodže. Crveni kmeri pod zapovjedništvom i vodstvom druga Pol Pota i njegove bande pobili su dva (2) milijuna Kambodžanaca – žena i muškaraca, djece i staraca, i pobili bi i ostatak od četiri milijuna stanovnika Kambodže da vijetnamska vojska nije 1979. upala u Kambodžu i otjerala zločince natrag u prašumu iz koje su se vratili – na poziv međunarodne zajednice demokratskog Zapada, posebno na poziv i uz zaštitu britanske vlade koja je demokratske predstavnike Kambodže prisilila da moraju stvoriti koalicijsku vladu s koljačima Pol Pota, i ta je koalicija i danas na vlasti u toj napaćenoj zemlji sa izmasakriranim stanovništvom. Kambodžanci su po svojoj tradiciji pobožni, duhovni narod s dubokom vjerom, slični Tibetancima, ujedno skromni i vrijedni, radišni. Međutim, što je jedna totalitarna ideologija poput komunizma uspjela učiniti od nekih ljudi koji su ubijali u ime ideje je nevjerojatno i neopisivo.
ŽRTVE KOMUNIZMA
Režim Pol Pota imao je solidne odnose sa titoističkim režimom, i dobre, odlične međukomunističke odnose na relaciji Crveni kmeri – Savez komunista Jugoslavije. Mnoge svjetske vlade uspjele su sa režimom Pol Pota uspostaviti kontakt zahvaljujući posredovanjem bivše Jugoslavije i druga Tita. Uostalom, zar nije i Tito imao svoja Polja smrti poput rova u Teznom, jama u Maclju i Kočevskom rogu, logor na Golom otoku, komunizam i revoluciju – u ime ideje – marksističke ideologije? Na račun titoističkog režima ide 683 tisuće žrtava komunizma u bivšoj Jugoslaviji – to je brojka koju je jugokomunistički režim javno priznao u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu.
Možda će mnogim ljubiteljima druga Tita zvučati kao hereza, ali potrebno je naglasiti kako su monstruozni Crveni kmeri na kraju svoje krvave balade barem formalno se ispričali kambodžanskom narodu zbog genocida nad Kambodžancima dok se partizani i jugoslavenski komunisti sa svojom partijom i boračkom organizacijom SUBNOR i njezinom nasljednicom SAB doslovno NIKADA nisu ispričali zbog genocida nad Hrvatima. Crveni kmeri čak su 1999. održali u prašumama Kambodže nekakvo suđenje Pol Potu zbog masovnih zločina dok SKJ i SKH nisu NIKADA učinili išta slično, niti su se odrekli Tita i zločina, naprotiv!
Inače, nema greške, jedan od najljepših trgova u glavnom gradu Kambodže ne nosi naziv po Pol Potu dok u glavnom gradu Hrvatske postoji Trg maršala Tita.
KOMUNISTIČKI ZLOČINAC POL POT
Kolikog li cinizma u priči o dolasku američkog „supermana“ u Zagreb, u petak, 04.04.2008. tipa: uspjeh hrvatske demokracije, kao, nakon sloma komunizma prošli smo težak put od toga sloma pa do današnjeg ostvarenja demokracije u kojoj vladaju bivši komunisti, u kojoj nema slobodnih i poštenih izbora, u kojoj nema višestranački sustav osim kao u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, u kojoj ne postoje sloboda medija niti slobodni građani jer kad je u pitanju aktualna vladavina kriptokomunista u Hrvatskoj onda ne vrijedi demokracija nego CENZURA. Kad je u pitanju NATO, onda vlada CENZURA. Kad je u pitanju Europska Unija, onda vlada CENZURA NAD MIŠLJENJEM koje se ne poklapa s MIŠLJENJEM VLADAJUĆIH VLASTODRŽACA.
George W. Bush dolazi u Zagreb u kojemu se jedan Trg zove po masovnom zločincu, i u kojem na slobodi živi nekolicina komunističkih ratnih zločinaca i partizanskih masovnih ubojica. Možda se ostvari Bushova želja pa građanima Zagreba održi govor na Trgu maršala Tita?
God bless America? Bože, ovaj puta nemoj blagosloviti Ameriku koja podržava takve i širi velike laži o bijednom stanju u Hrvatskoj!
CBK
Kako su prenijele novinske agencije, u nedjelju, 30. ožujka 2008. godine, umro je u New Jerseyu gospodin Dith Pran.
Gospodin Dith Pran
Umro je od zločudne bolesti – raka, ali živio je pet godina (od 1974. do 1979.) sa ZLOČUDNIM TUMOROM zvan KOMUNISTIČKA PARTIJA.
Tko je bio gospodin Pran? Kao prvo, bio je gospodin, a oni koji su ga tlačili nazivali su se drugaricama i drugovima. Kao drugo, bio je fotoreporter i prevoditelj. Njegov prijatelj Sydney Schanberg rekao je za Ditha Prana da je bio „borac za istinu, i svoj narod“. Nekadašnji novinar novine The New York Times, i ratni izvjestitelj iz Kambodže, 1974. godine, Sydney Schanberg, dobio je najznačajniju novinarsku – Pulitzerovu nagradu koju je podijelio sa svojim fotoreporterom i prijateljem Dithom Pranom koji se u tom trenutku nalazio u komunističkom koncentracijskom logoru u Kambodži.
O logorima „Dachau“, „Auschwitz“, „Treblinka“ znamo sve, o sustavu koncentracijskih logora Gulag znamo nešto, o jugoslavenskom logoru „Goli otok“ ne želimo znati, a o logorima u Kambodži znamo zahvaljujući preživjeloj žrtvi komunizma, gospodinu Dithu Pranu.
Ako smo gledali američki film „The Killing Fields“ ili „Polja smrti“ iz 1984. godine, znamo o čemu se radi – području masovnog ubojstva stanovništva Kambodže – ubojstvo kambodžanskog naroda – genocid od strane režima komunističke partije i njenih pripadnika Crvenih kmera koji su nakon građanskog rata protiv nekomunističke vlade došli u Kambodži na vlast 1974. godine, na valu pobjede komunističkog Sjevernog Vijetnama nad nekomunističkim Južnim Vijetnamom.
Dolaskom na vlast Crvenih kmera sve se promijenilo u Kambodži – tko je od civila nosio naočale – bio je ubijen. Tko je nosio kravatu – bio je ubijen. Tko je znao strani jezik – bio je ubijen. Tko nije bio komunist – bio je ubijen. Tko je bio građanin otjeran je 1974. od Crvenih kmera na selo, u tako zvane radne logore i tamo – bio ubijen!
Upravo je pokojni Dith Pran dao mjestu masovnoga zločina u Kambodži naziv POLJA SMRTI, i taj je naslov ušao u povijest kao sinonim za masovni zločin nad stanovništvom Kambodže. Crveni kmeri pod zapovjedništvom i vodstvom druga Pol Pota i njegove bande pobili su dva (2) milijuna Kambodžanaca – žena i muškaraca, djece i staraca, i pobili bi i ostatak od četiri milijuna stanovnika Kambodže da vijetnamska vojska nije 1979. upala u Kambodžu i otjerala zločince natrag u prašumu iz koje su se vratili – na poziv međunarodne zajednice demokratskog Zapada, posebno na poziv i uz zaštitu britanske vlade koja je demokratske predstavnike Kambodže prisilila da moraju stvoriti koalicijsku vladu s koljačima Pol Pota, i ta je koalicija i danas na vlasti u toj napaćenoj zemlji sa izmasakriranim stanovništvom. Kambodžanci su po svojoj tradiciji pobožni, duhovni narod s dubokom vjerom, slični Tibetancima, ujedno skromni i vrijedni, radišni. Međutim, što je jedna totalitarna ideologija poput komunizma uspjela učiniti od nekih ljudi koji su ubijali u ime ideje je nevjerojatno i neopisivo.
ŽRTVE KOMUNIZMA
Režim Pol Pota imao je solidne odnose sa titoističkim režimom, i dobre, odlične međukomunističke odnose na relaciji Crveni kmeri – Savez komunista Jugoslavije. Mnoge svjetske vlade uspjele su sa režimom Pol Pota uspostaviti kontakt zahvaljujući posredovanjem bivše Jugoslavije i druga Tita. Uostalom, zar nije i Tito imao svoja Polja smrti poput rova u Teznom, jama u Maclju i Kočevskom rogu, logor na Golom otoku, komunizam i revoluciju – u ime ideje – marksističke ideologije? Na račun titoističkog režima ide 683 tisuće žrtava komunizma u bivšoj Jugoslaviji – to je brojka koju je jugokomunistički režim javno priznao u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu.
Možda će mnogim ljubiteljima druga Tita zvučati kao hereza, ali potrebno je naglasiti kako su monstruozni Crveni kmeri na kraju svoje krvave balade barem formalno se ispričali kambodžanskom narodu zbog genocida nad Kambodžancima dok se partizani i jugoslavenski komunisti sa svojom partijom i boračkom organizacijom SUBNOR i njezinom nasljednicom SAB doslovno NIKADA nisu ispričali zbog genocida nad Hrvatima. Crveni kmeri čak su 1999. održali u prašumama Kambodže nekakvo suđenje Pol Potu zbog masovnih zločina dok SKJ i SKH nisu NIKADA učinili išta slično, niti su se odrekli Tita i zločina, naprotiv!
Inače, nema greške, jedan od najljepših trgova u glavnom gradu Kambodže ne nosi naziv po Pol Potu dok u glavnom gradu Hrvatske postoji Trg maršala Tita.
KOMUNISTIČKI ZLOČINAC POL POT
Kolikog li cinizma u priči o dolasku američkog „supermana“ u Zagreb, u petak, 04.04.2008. tipa: uspjeh hrvatske demokracije, kao, nakon sloma komunizma prošli smo težak put od toga sloma pa do današnjeg ostvarenja demokracije u kojoj vladaju bivši komunisti, u kojoj nema slobodnih i poštenih izbora, u kojoj nema višestranački sustav osim kao u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, u kojoj ne postoje sloboda medija niti slobodni građani jer kad je u pitanju aktualna vladavina kriptokomunista u Hrvatskoj onda ne vrijedi demokracija nego CENZURA. Kad je u pitanju NATO, onda vlada CENZURA. Kad je u pitanju Europska Unija, onda vlada CENZURA NAD MIŠLJENJEM koje se ne poklapa s MIŠLJENJEM VLADAJUĆIH VLASTODRŽACA.
George W. Bush dolazi u Zagreb u kojemu se jedan Trg zove po masovnom zločincu, i u kojem na slobodi živi nekolicina komunističkih ratnih zločinaca i partizanskih masovnih ubojica. Možda se ostvari Bushova želja pa građanima Zagreba održi govor na Trgu maršala Tita?
God bless America? Bože, ovaj puta nemoj blagosloviti Ameriku koja podržava takve i širi velike laži o bijednom stanju u Hrvatskoj!
CBK
Post je objavljen 01.04.2008. u 22:35 sati.