Kažu da se najbolje stvari u životu događaju neočekivano. Kažu da sve na kraju završi dobro. Vjerovala sam. Uvijek sam vjerovala iako ponekad s komadićem sumnje jer u mom su životu uvijek uz radost dolazile i tuge, nad posteljom visjele su sjekire. Usponi i padovi uvijek bivali su ispremješani i suze i osmijeh nekako su zajedno krasili lice. A sada...kockice mog života napokon su posložene. Kao nikad prije osjećam da je sada sve napokon na mjestu. S tobom. U moj si život donio djetinju radost bez strahova, donio si slobodu u pogledu gladnih očiju. U moje si srce donio ljubav, a u oči vratio iskrice osmijeha. Hvala ti. Za svaki put kad me pogledaš kao da sam ti sve na svijetu i nazoveš me «malenom». Hvala ti za svaku laticu ruže, za svaki osmijeh i svaki put kad tvoje usne dotaknu moje. Hvala ti što si na tako neobičan način iznenada postao dio mog života i što imam čast biti dio tvog. Ponekad zastanem i pomislim kako sam sada uistinu najsretnija žena na svijetu. Upotpunio si sliku mog života. I danas bez bojazni, bez strahova i sumnji mogu reći da te volim, koliko god to nevjerojatno zvučalo. S tobom sam u toliko kratkom vremenu prošla toliko toga. I vjerujem ti. Vjerujem ti toliko da bih bez imalo kajanja i razmišljanja stavila budućnost u tvoje ruke, stavila život u tvoje ruke. U tebi sam otkrila najvrednije blago koje je ugledalo svijet. I za mene si najbolji muškarac na svijetu. Uz tebe se osjećam kao djevojčica i kao žena. Uz tebe se osjećam sigurno. Najveći si dar koji mi je život donio i želim da u njemu zauvijek ostaneš, jer moje se srce nikad neće zasititi tvog, moje usne tvojih usana, ruke tvojih ruku, tijelo tvog tijela. Zauvijek ću biti tvoja ratnica i tvoja princeza, tvoja prijateljica i ljubavnica. Ti ćeš zauvijek biti moja ljubav.
Post je objavljen 01.04.2008. u 20:58 sati.