Marketing
Hosteler i Domagoj...
Evo me o5...malo cu samo napisati sto je Dule izjavio na neka pitanja...Pa krenimo!!!
Najbolji svjetski rukometaš Ivano Balić za njega je nedavno rekao: 'Mali je puno bolji nego ja u njegovim godinama'.
Kada je imao 7 godina prvi je put s ocem došao na rukometni trening i istog je trenutka stvorena ljubav prema dinamičnom sportu u kojem su ga posebno fascinirale lopte, pucanje na gol te veliko zajedništvo i prijateljstvo igrača…
- Već tada sam znao da ću se upravo rukometom baviti u životu. Odrastao sam u pravoj rukometnoj obitelji. I otac i majka i sestra bavili su se rukometom te predstavljaju važnu podršku i pravi savjetodavni konzilij pri svakom zajedničkom ručku kada je tema uvijek rukomet, rukomet i opet rukomet. Otac mi nikada u životu nije bio službeni trener, ali sam često slobodno vrijeme iskorištavao razvijajući svoje vještine individualno s njime trenirajući. Tata me je najviše i naučio o rukometu, ali danas cijenim svakog trenera s kojim sam surađivao jer je svaki od njih pridonio mom rukometnom razvoju.
Uspijevaš li uskladiti brojne obveze i slobodno vrijeme?
- U Zagreb sam stigao sa 18 godina. Nakon što sam završio 3. razred u Đakovu i potom se prebacio u IX. Gimnaziju. Teško sam usklađivao brojne sportske i školske obveze pa sam odlučio zadnji razred školovanja završiti dopisno u bivšoj đakovačkoj školi. Trening- škola- trening- učenje sistem nije funkcionirao. Iako sam već od prvog razreda znao da želim upisati Kineziološki fakultet, studiranje sam odgodio do trenutka kada će se moći više posvetiti tomu.
Da bi postao uspješan rukometaš potrebno je...
- Rad, rad, rad. Što se tiče treninga, stvarno sam krvavo radio i znao sam da će se uloženi trud jednog dana sigurno isplatiti. Poželjno je kad bi rukometaš mogao imati i snagu Vorija, tehniku Balića, jačinu Metličića, odraz Džombe, ali najvažnija je glava i želja da nešto postigneš. Često moraš biti spreman i na određene žrtve. Dok su se moji kolege iz razreda zabavljali na maturalcu u Lloret de Maru, prolazio sam mukotrpne priprema u Crikvenici, na +40 stupnjeva. To mi je bilo najgorih 12 dana u životu. Zbog rukometa nisam bio niti na maturalnoj zabavi, na niti jednom školskom izletu… Ali, sve muke su pale u vodu nakon osvajanja titule europskih prvaka, što mi je, uz odlazak sa seniorima u Njemačku na svjetsko prvenstvo, najdraži uspjeh do sada. Veličanstven osjećaj. Kad se igra za reprezentaciju, igram svim srcem i zaboravljam na svaki napor.
Imaš li tremu prije nastupa?
- Uvijek imam tremu prije nastupa, onu pozitivnu, koja me tjera da dam sve od sebe, ono najbolje. Ali, čim sudac da znak za početak utakmice, sve nestaje.
Najbolja svjetska sedmorka po Domagoju bi izgledala…
- Omeyer, Džomba, Knudsen, Christiansen, Metličić, Balić, Karabatić
Na sebi bih volio poboljšati…
- Znanje engleskoj jezika. Učio sam ga osam godina u školi, ali nije bilo dovoljno. Upisat ću tečaj, trebat će mi sigurno u životu.
Evo to je nesto malo..........drugi put ocekujte moj post a ne kopiranje...hehe!! pozz! 
I naravno pusa....Morani i Mirni...i ostalim....by
Post je objavljen 01.04.2008. u 16:58 sati.