polako razigrani plamen se gasi
nestaje svjetlost sto okolinu krasi
samo blijeda otopina ostaje
toplinsko-svjetlosna čar nestaje
njezine boje poput krvi su prolivene
suze u kapljicam voska skrivene
vidim uskoro nestati ce plamen
samo tama ostati ce kao znamen
jednom kada mala svjetlost nastane
u tamu pocne stapati se
zapalit ce se druga svijeca
jer na same nas nas podsjeca
jedino one obasjavaju ove tuzne oci
moj pratilac su tjekom gluhih noci
samo one moju bol razumiju
jer zivot nam podare i nestanu
one su bas kao vi i ja
tako nevine i povodljive
jednom iskrom zivot im podare
jednom gestom zauvjek uniste
Post je objavljen 01.04.2008. u 16:19 sati.