Negdje u dubini ili visinama osjećam kao da stremim. Kao da ima, tamo negdje, ono nešto, što kao da nisam. Put! Vrijeme! Postojanje!! Jesam negdje; ne svagdje. Tek tako kretanje može biti; postojanje. Gospode, zar to znači da ne možeš postojati bez svega ovoga što dijelom čini cjelovitost Tebe? Ljudski gledano, nastojanjem dokučenja ne postojiš, već jesi. Postoji tek odnos naš prema dokućenju Tebe.
Probudila me zvona crkvena. Upire se čovjek dokućenju obznanjujući radost viđenja puta ili službujući zavjetom datim. Nastojim vidjeti što čovjeku je dato. Osjećamo li radost čovjrka? Zasigurno župljani se dižu, kako koji; neki radosno, neki nelagodom. Iskustva i misao stvorile su razne prosudbe, što kao pokretaći svakomu ćovjeku služe. Raznolikost. Da, ali zvono jest jedno.
Uskrsno jutro!
Cijelu noć me stopalo i vijak u nozi podsjećali na svoje postojanje. Bol? Ne. Osjećaj neki, do sada meni rijedak. Proces zacjeljivanja. Proces je to i u mislima mojim, doživljavajući to dijelovima, koji me čine. I ovdje nailazim na odnos dijelova i cjeline. Isti je to onaj odnos što nalazim ga postojanjem i putem do cjelovitosti Tebe. Što ja to činim?
Utihnuše zvona. Osjećam život čak i kroz zidove. I meni je vrijeme redovnog 'rituala'. Sjedam za stol; pripremam obrok zobi (mora da sam već nalik starom konju); kontrola šečera u krvi; jutarnje apliciranje inzulina; konzumacija zobi … Dan je počeo; uskršni, meni kao i svaki drugi. Svi dani su dani Gopsodnji. Maleni su se nešto trudili, ali nemamo za izobilje.
Nisam odgajan u vjerničkoj tradiciji ni jedne religije. Živio sam u okruženju katoličanstva ne slijedeći običaje. Već kao maleni sam razmišljao o svemu što se događalo. Promatrao sam kako moji vršnjavi, u moje vrijeme, ne svi, odlaze na zajedničke skupove u crkve. Meni je to bilo strano. Mnogima njima i ja sam bio onaj sa druge strane. Viđao sam i starije u osudi nevjerništva, a tijekom života mnogi su me smatrali crvenim. Nešto sam o vjeri, što religijom je ovdje predstavljana, čuo, i začudo vidio da ne odstupam od osnove njene u moralnom pogledu. Vidjeh ujedno, da mnogi, što slijedili su običaje religije, nisu tako činili. Pitao sam se je li to nerazumjevanje ili možda moralni grijeh. Znao sam da je moj odnos ovdje samo moja duhovna stećenost. Ranije sam mislio da je to ustvari lik komunista. Vremena su se promjenila i sada se drugačije govori, ili bolje reči, čujem drugo. I slušanje je vještina. I misao mi, ranouskršnja, slijedi život i raznolikosti njegove.
Od neki dan imam darovani mi kompjuter u prostorima gdje obitavam. Sjedoh da napišem post. Ovaj blog sam otviorio da pišem svoja razmišljanja. Za dušu da mi bude. Neka poticaji rade. Desi se i poneki biser, pa neka sjaji namjerniku. Život je biser, ali vještina je i u gledanju. Znadete li kako biseri nastaju? Gledajući ljepotu njegovu vidite li bol školjki koje su ih iznjedrile. Često se tako pitam, što je ljepota? Postoje li biseri ljudskih suza? Možemo li ih vidjeti? Ljepoto što li si; što li si u čovjeka?
Gledajući život vidjeh, na način svoj, mnoge prolaznosti. Život kao da prolazi. Čovjek snovima i željama zacrtava namjere kojima djeluje, ali sve se to vremenom mijenja, a trajan je samo način taj. Je li trajan? Može li čovjek promjeniti sebe? Pokušao sam i duboko u sebi osjećam pristup taj. Duboko sam zahvalan onome što me čini. Ne mogu suditi o osnovi toj. Po njoj jesam i voljom njenom jesam. Okrenut sam tome. Dosta dugo već znam, da ništa posjedovati ne mogu. Mogu si samo tako zamišljati. Tako to puno ljudi čini. Suoćenjem sa istinom sve se dovodi u ravan. Mnogi misle da je moj put 'put manjeg otpora'. Zar da krenem osvajati ono što ću potom braniti od novih osvajaća? Filizofija je to neke uspješnosti po mjerilima onih, kojima mjerila ta koriste.
Sličnosti tome na svakom koraku. Na čovjeku je da sam otvori oči svoje a najviše one oči, što dušom gledaju.
I evo me ovdje, pomalo zbunjena, svjedočeći Tebe Gospode, jer svijestan sam da bez moje malenkosti nebi Tvoje cjelovitosti bilo. Tako je to i sa svakim sirotim stvorom i suzom, a tek ponegdje i sa sviješću o tome. Mogu li što mijenjati? Kada ovo shvatim, vidim da jedino tvojom voljom činim. Neka bude volja Tvoja. Ne, neću si uobražavati, već tek molitvom Tebi predati djlovanje svoje. . I sada vidim one o kojima tek tu i tamo riječ zbori, što sjedeše u molitvi, sami, nastojeći dokučiti djelo Tvoje.
I prolazi još jedan Uskrs u sitnoj točki svemira, bez vremenskog početka i kraja. Tako je to kada se gledda na način kojim se tako vidi.
Prijatelji dragi, neka je sretan Uskrs vama i svim vašim voljenima. Svi smo mi jeinstveno djelo Gopodnje … :)
P.S. Napisah ovo Uskrea 2008, ali kako nemem interneta osralo mi to do prve prigode moći stavljanja na blog. I evo stiže ...
Post je objavljen 01.04.2008. u 13:37 sati.