Marketing
Deset činjenica o NATO-u
Posljednjih dana hrvatskim interentskim prostorom kruži deset razloga zašto NATO želi Hrvatsku. OPSA je, kao udruga građana, spremna dijeliti prostor civilnog društva s udrugama koje smatraju da Hrvatska ne bi trebala ući u NATO Savez. Međutim, iako smo spremni na razgovore, dijaloge i debate o ovoj gorućoj temi, smatramo da se to može ostvariti samo ukoliko se govori o činjenicama. S obzirom da nismo našli niti jednu tezu koja u potpunosti odgovara istini, osjećamo se odgovornim upozoriti hrvatsku javnost, ali i autore tih teza, na činjenice.
Zašto NATO želi Hrvatsku:
1. Radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad Hrvatskom: trenutno njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zračne koridore i to moraju plaćati. Ako uđemo u NATO, čitav ce im hrvatski zračni prostor biti besplatno dostupan.
Činjenica: Svaki prelet preko Hrvatske se registrira i odobrava prema međunarodnim zakonima. Uz to, među članicama vrijedi reciprocitet i stoga nema ničega spornog u slobodnom preletu.
2. Baze: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana što je posebno povoljno za zračne snage. Druga je lokacija u okolici Dubrovnika, radi morske kontrole Jadrana. Treća je lokacija vojni poligon u Slunju. Valja napomenuti da će ondje Amerikanci imati sve ovlasti (tj. taj prostor uopće neće biti pod hrvatskom jurisdikcijom). NE postoji zemlja članica NATOa koja nema NATO bazu.
Činjenica: NATO nema svojih baza! Savez samo koristi baze koje članica već posjeduje i koje je sama članica dala na korištenje snagama NATO-a. U krajnjoj liniji o tome odlučuje sama zemlja članica. Niti jedna nova baza nije predviđena za izgradnju, a NATO nikada nije od Hrvatske zahtijevao izgradnju novih baza. To su nekoliko puta ponovili visoki predstavnici NATO-a i hrvatskih vlasti.
3. Vojna oprema: jasna je stvar da ce članice NATO-a (a ponajprije SAD) profitirati na tome što će Hrvatska morati od njih kupovati sve oružje (i municiju !), radi "prilagodbe NATO-ovim standardima". Pritom otpada sve naoružanje koje HV već ima, a koje nije "u skladu s NATO-ovim standardima" iako je inače posve funkcionalno.
Činjenica: Hrvatska vojska ima većinom zastarjelo oružje koje je ne samo neučinkovito, nego i opasno za naše vojnike. Modernizacija Oružanih snaga se provodi zbog nas samih, a ne zbog NATO-a. S druge strane, većina nove opreme dobavlja se iz europskih zemalja, pa i iz zemalja koje nisu članice NATO-a, ali usko sa Savezom surađuju. Tako smo, primjerice, nabavili oklopna vozila Patria iz Finske. Time ne stoji opaska da ćemo kupovati oružje od SAD-a. Na kraju, i Hrvatska će profitirati prodajom opreme koju sama proizvodi. S ulaskom u NATO daleko će se povećati prodaja opreme poput šljemova jedne hrvatske tvrtke koji su proglašeni boljima i od samih NATO-ovih vojnih kaciga, ali nisu prihvaćeni jer nismo članica.
4. Zračne snage: NATO traži od Hrvatske da nema zračne snage, jer nam ne trebaju, oni će nas štititi. Slovenci su od toga odustali nakon što su nakon godinu dana "zračne zaštite" za koju je bila ovlaštena Turska (dok je zapovjedništvo bilo u Litvi!) dobili račun od 20 milijuna eura.
Činjenica: NATO podupire specijalizaciju. Time se smanjuje ukupan trošak jer se naglasak stavlja na samo jedan segment kolektivne obrane. Ukoliko Hrvatska bude htjela specijalizirati svoj obol u kolektivnoj obrani u vidu zračnih snaga ona će tako biti prepoznatljiva. Hrvatska je do sada bila naročito prepoznatljiva prema djelovanju vojne policije i medicinskim timovima, što bi također mogao biti put specijalizacije unutar kolektivne obrane. Specijalizacija, naravo, ne znači da ćemo ukinuti cijeli jedan vid oružanih snaga.
5. Hrvatska će, nakon ulaska u NATO, morati imati 700 vojnika izvan Hrvatske (u Afganistanu za početak), a 700 vojnika u pripremi u Hrvatskoj cijelo vrijeme. Slovenci, s obzirom na to da su sad dio NATO-a, sto uključuje i međunarodne misije, imaju velikih problema s privlačenjem mladih ljudi da popune kvotu.
Činjenica: Hrvatska će imati 700 vojnika izvan Hrvatske prema Dugoročnom planu razvoja OSRH, ali neće svi biti raspoređeni u NATO-ovim operacijama. Dapače, veliki broj otići će u mirovne misije Ujedinjenih nacija. Već sada Hrvatska sudjeluje u UN-ovim operacijama u Zapdnoj Sahari, Sijera Leoneu, Haitiju i drugim područjima, a veliki kontigent odlazi na Golansku visoravan u Siriju. Ostatak će biti raspoređen u NATO-ove misije nad kojima je nadležno Vijeće sigurnosti UN-a.
6. Suverenitet: nakon ulaska u NATO, NATO-ove snage imaju pravo iskrcati se i intervenirati na području Hrvatske bez dopuštenja hrvatskih vlasti.
Činjenica: Hrvatska ne gubi suverenitet ulaskom u vojno-političku Organizaciju Sjevernoatlanskog ugovora, kao što nije izgubila suverenitet ni kada je ušla u Organizaciju Ujedinjenih nacija. I baš kao što su u našu zemlju ušle mirovne snage UNPROFOR-a na temelju dopuštenja hrvatskih vlasti, tako će i moguće NATO-ove snage ući na temelju odobrenja hrvatske vlasti na upit iz Bruxellesa. Dakle, nema nikakvog govora o gubljenju suvereniteta.
7. Godišnja članarina: Hrvatska ce u NATO-vu blagajnu uplaćivati 3 milijuna eura godišnje.
Činjenica: Alternativa ulasku Hrvatske u NATO i time samoizolacija Hrvatske znači ogromno povećanje izdataka za vojsku, ukidanje profesionalne i ponovno uvođenje ročne vojske. U takvom orkuženju morali bismo izdvajati 5 do 6 posto proračuna za obranu, dok se za obranu u okviru NATO-a izdvaja 2 posto prema preporuci samog Saveza.
8. Još malo Slovenskih iskustava: baza u Cerklju je unutar 10 km od nuklearne elektrane Krško, dok u Europi zakon propisuje barem 50 km. U tu bazu će slijetati avioni i između ostalog ostavljati neiskorištene bombe (mali podsjetnik stvarnosti!). Vježbe se odvijaju danju i noću, ''touch down'' vježbe izvode se svake 4 minute. Buka je stanovnicima slovenskog Posavlja nesnosna. Otkad je Slovenija pristupila NATO-u velike korupcijske trzavice potresaju ministarstvo obrane. Još jedan uvjet Sloveniji za pristup NATO-u bio je povećanje izdataka za vojsku. Karel Lipic (Zveza ekoloških gibanj, Slovenija) je izjavio da se sada ponovno treba provesti referendum o NATO-u u Sloveniji, nema šanse da bi prošao.
Činjenica: Baza u Cerklju još nije otvorena niti se zna da li će biti otvorena! Stoga je neshvatljivo kako je buka nesnosna, ako još nema baze. NATO putem svog odjeljenja Znanost za mir (Science for Peace) posebno brine za okoliš, a na to upozoravaju i dvije smjernice. Radi se o Skupnim NATO-ovim smjernicama za zaštitu okoliša tijekom NATO vođenih operacija i vježbi (STANAG 7141 EP) i NATO načelima i politikama za zaštitu okoliša (MC 469). Odnos prema okolišu ovisi na kraju o samoj državi članici, a ne na Savezu, jer Savez nema suverenitet nad teritorijem zemlje i ne može nametati vlastite odluke bez suglasnosti zemlje članice. To proizlazi iz same prirode NATO-a kao konsenzualnog Saveza.
9. Napad Srbije na Hrvatsku??: sve negativne posljedice pobrojane gore neki odbacuju logikom "ma neka je to sve i istina ali barem ćemo biti sigurni". Sigurnost? Govori se o sigurnosti od globalnih i regionalnih prijetnji. Ako dođe do globalnog sukoba NATO-a i Rusije, očito je da ćemo biti sigurniji izvan NATO-a nego u njemu. Isto je i u slučaju globalnih terorističkih prijetnji. Ukoliko se ne umiješamo u NATO, arapski i drugi teroristi nemaju motiva dirati nas.
Činjenica: Nitko ne spominje opasnost od Srbije. Vojna opasnost u regiji po Hrvatsku je mala, ali nije zanemariva. U pitanju su ne-vojne opasnosti koje su od velikog značaja za Savez. Radi se o energetskoj, ekološkoj, ekonomskoj sigurnosti. Regija Balkana je još uvijek nestabilno područje gdje se još uvijek odvijaju operacije čuvanja mira (Kosovo, BiH, Makedonija). Hrvatska u NATO-u će biti faktor sigurnosti i stabilnosti u regiji i samim time će biti primjer ostalim zemljama za konsolidacijom.
10. Ako je NATO tako dobar, zašto su učestali protesti pred NATO bazama u Grčkoj, Italiji, Japanu...sa sloganima "NATO out!". U Japanu su osobito uzrujani zbog silovanja i kriminala, i zbog toga sto se zločini ne mogu procesirati na Japanskim sudovima. Možda je ovo dobro mjesto i za spomenuti visoki postotak HIV pozitivnih američkih vojnika.
Činjenica: U Japanu NATO nema svojih baza. U Japanu bazu ima SAD, a one su samo jedna od članica NATO-a, ne sam NATO. Protesti su dio demokratske političke kulture građana. S druge strane, ispitivanje javnog mnijenja pokazuje stabilnih 50 do 60 posto građana koji i dalje podupiru članstvo u NATO-u, dok se broj protivnika kreće oko 20 posto u NATO-ovim zemljama.
11. MI JOŠ UVIJEK MOŽEMO NEŠTO PODUZETI.
Ako se skupi barem 10% potpisa birača, vlada mora raspisati referendum. Zato izađite, potpišite se, volontirajte ili čak organizirajte štand za potpisivanje. Studenti Filozofskog fakulteta organizirali su štand pred svojim fakultetom, možda možete i vi u svojoj sredini.
Činjenica: Odbor za referendum, prema vlastitom statutu, ne provodi referendum zbog toga što se protivi NATO-u nego zato jer se želi istaknuti ustavna odredba prema kojoj je referndum moguć ako ga zatraži barem deset posto građana Hrvatske. Korištenje referednuma kao tribine protiv NATO Saveza bi bila samo prijevara građana koji daju svoj potpis i aktivnost koja se protivi samom statutu Odbora. Mi se nadamo da se takvo što neće dogoditi u ova dva tjedna.
Napisao: Vedran Obućina
Post je objavljen 31.03.2008. u 22:39 sati.