MARYLAND
Ovo je kraj još jednog radnog dana, kada se većina ljudi opušta, ali ne i Mike Pokorny i Tony Roman u dobrovoljnoj vatrogasnoj službi u Rockvillu, u državi Maryland, u blizini centralnog dijela Washingtona. Pokorny i Roman upravo započinju svoju drugu smjenu u vatrogasnoj postaji.
Rokvil inače plaća profesionalne vatrogasce, ali to nije dovoljno, dobro obučeni dobrovoljci pomažu da grad bude siguran. Za Mika Pokornya biti dobrovoljni vatrogasac je više nego služiti svojoj zajednici, to je njegov život. „San ili fantazija svakog klinca je da bude vatrogasac, i ja sam to oduvijek želio“, kaže Pokorny. Njegov kolega Tony Roman dodaje da je posao vatrogasca ono što mu život čini dodatno uzbudljivim. „Neki igraju golf, a ja dođem ovdje, zabavno mi je da to radim“, kaže Roman. Vatrogasci se drže zajedno i na mjestu požara i u vatrogasnoj postaji a i privatnim zabavama. Prijateljstvo među njima, bilo dobrovoljcima ili profesionalcima, veoma je snažno, jer na kraju krajeva oni i jedni drugima štite život pored života onih koje spašavaju.
Što god da rade u vatrogasnoj postaji prekida se kada se oglasi sirena. Mike Pokorny kaže da mu taj zvuk ide pravo u mozak. „Kada se začuje zvuk sirene nivo adrenalina raste, jer ne znate sa čime ćete da se suočite, to osjećanje je fenomenalno“, kaže Pokorni, koji inače radi puno radno vrijeme u Vladi okruga Montgomeri. On vodi računa o tome da svi novi izvođački planovi ispune sve protupožarne propise. Tony Roman radi u Ministarstvu poljoprivrede, gdje rješava zahtjeve za izdavanje dozvola za izvoz poljoprivrednih proizvoda. Kako kaže, naučio je da uravnoteži hitne pozive, sa mogućnošću da odspava u stanici da bi mogao normalno da radi svoj dnevni posao. Međutim, Mike Pokorny kaže da drijemanje između poziva na uzbunu nije lako.
-„Ako gasite požar i tamo ste tri ili četiri sata, vi ste mrtvi umorni, ali tu nije kraj našeg posla, morate da se vratite u vatrogasnu postaju i očistite svu opremu koju ste koristili, tek tada možda možete nazad u krevet“, ističe Pokorny. Dobrovoljna vatrogasna društva čine većinu, konkretno 56 posto od ukupne vatrogasne službe u okrugu Montgomeri, radi se o vjekovnoj tradiciji u SAD-u. Očevi mnogih današnjih dobrovoljnih vatrogasaca u Rockvillu također su bili vatrogasci. Za većinu ovih dobrovoljaca vatrogasna služba je u toj mjeri sastavni dio života da to osjećanje dužnosti prema zajednici gaje do kraja života.
Sasvim sigurno, neki od njihovih sinova ili unuka krenuće njihovim stopama. Dobrovoljne vatrogasne službe štede milijune dolara poreskih obveznika svake godine jer se samofinanciraju. S druge strane, profesionalni vatrogasci, bar ovdje u Washingtonu, već posle nekoliko godina službe mogu sebi da osiguraju pristojan život s godišnjim primanjima koje se kreću od 80.000 dolara za obične vatrogasce, pa do 110.000 za zapovjednike brigada.
Post je objavljen 31.03.2008. u 19:47 sati.