Tama i patnja kroz život prate nas
Mi prolazimo ulicama prepunim buke
Ponekad začujemo neki tihi glas i
Osjetimo blag stisak ruke
Čekajte prijatelju proći ćemo skupa
Ovdje je prijelaz, stub ili pruga
Dok nepoznat čovjek tiho kraj nas stupa
A naše srce mori teška tuga
O zašto nam smeta buka vozila
Zašto nam treba od ljudi pomoć
Što mi nismo ptice da imamo krila
Pa da nam ne smeta ni buka ni noć
O sudbino kleta bez truna milosti
Sudbine bič tvoj odviše je krut
Život naš teče sa malo radosti
Težak i naporan je svih nas slijepih put.
Post je objavljen 31.03.2008. u 19:59 sati.