... dragi moji čitatelji, ako vas iole uopće i ima, je da ja radije biram istinu, kao jaki verbalni šamar u facu, nego karikiranje, okolišavanje i pokušaje da se istina učini manje teškom. više poštujem i cijenim osobu koja mi u facu sabije sve svoje stavove o meni, i veće su šanse da ću se sprijateljiti s nekim ko me direktno pošalje u kurac i kaže mi da odjebem, nego s nekim tko će to projicirat zamaskirano u lijepe riječi i na lijep način se "povući". to je licemjerno i kukavički.
samo zato što cijenim i volim iskrenost i istinu do te razine da sam samom sebi uskratio privilegiju "mazanja očiju", tj. gledanja kroz ružičeaste naočale, dovelo me do tog što i gdje sam danas. ne pesimist, nego realist, zajebant po prirodi, ali ne zajebant u životu. postoji razlika. i svjestan sam cijene toga, i kao što je očito, nakon svog tog vremena, podnosim to jako dobro, na kraju svega, ne žalim se. ipak imam dovoljno ponosa da stisnem zube i pređem preko tog. a ako me neko pita kako mi je, ili ako uoči da nisam dobro, što bi mu/joj lagao? meni nije problem reći kako je, reći istinu, ne vidim zašto bih se skrivao iza neke projekcije mene. to je jednostavno besmisleno.
ali zato, dragi moji, naspram mnogih ljudi koje sam susreo, koje susrećem, i koje ću izgleda i dalje susretati, ja nemam problema sa svojim poštovanjem i samopouzdanjem. rijetko kad mi se dogode dileme, u kriznim trenucima znam što treba napraviti i nikada se ne povlačim. uvjek sam tu gdje jesam. i takav sam godinama, i to se neće promijeniti.
eh, sad, to sve, znam, se ne uklapa u današnji socijalni trend ljudi, posebno onih koji imaju tu neku potrebu za svojim statusom i ubgledom u durštvu, te ga pokušavaju izgraditi na krive načine, ali ljudi oko mene su me rijetko zabrinjavali, i njihovi stavovi me rijetko sputavali, osim, naravno, ako nisu pod pritiskom nabacivani na mene. to nikad nisam i nikad neću tolerirati, jer ja to drugima ne radim, i to nije pošteno.
Post je objavljen 31.03.2008. u 19:02 sati.