Pregled posta

muke po minuti

"Zamislite se kako lezite na krevetu i imate jos samo deset minuta zivota...Vecina ljudi u svojim posljednjim trenucima uspije prepoznati uzaludnost svega..." Otprilike tako ja danas procitah. Ja bi tih deset minuta iskoristila i smotala duvan, podimila i jebe me se za ta silna sranja i filozofiranja. Kog vraga bi gledala unatrag? Koji je uopce smisao toga? Konacno, lako je gledati unatrag i mudrovati, al aj budi faca i sad i ovaj tren ne napravi nesto sta ce te tih zadnjih deset minuta muciti. Jasno je da dio zivota potrosimo i na krivom mjestu, na krive ljude i na krive situacije i da pomijesamo loncice pod utjecajem kojekoga i kojecega ali sve se to odzivi i u onih deset minuta lipo spizdis duvan. Zivot je i pad i ustajanje (skoro napisah ustanak ). I radovanje i tugovanje. I sloboda i ropstvo. I imam i nemam. I ocu i necu. I briga me i nije me briga. Ljudi ostare pa su kao nesto naucili i svu svoju staracku mudrost istovare na papir. Stave neki pametan naslov, zagonetan podnaslov i mi zagrizemo. Zeljni znanja i mudrosti. Mos mislit. Katkad mi se cini da bi pametnije bilo procitati roman Ane Zube iza kojeg nebi osjecali strah, nesigurnost, tejskobu. Ove "pametne" knjige,jos pametnijih ljudi, sve to utrpaju u nas i kad zaklopimo knjigu pitamo se gdje jesmo, sta jesmo i sta ima ili nema smisla. Svaka "pametna" knjiga prijeti ropstvom ovome ili onome, nestasicom ovoga ili onoga, kontrolu od strane ovoga ili onoga. Svaki "pametan" autor zna sve o politici, religiji, sektama, prevarama, seksu, slavi, moci, nasilju, djeci, ekologiji, globalizaciji, obitelji...o svemu. Jedan pametnjakovic vas uci kako zanemariti sta drugi misle o vama, kako je nevazno imati, kako je moc sranje, obitelj vas sputava, poslovi do vas rade roba....Nista od toga vi ne morate. Na vama je samo da Vi budete Vi. Ma sta god mu to znacilo. Porucuje da je zivot iluzija, hologram. Ne kuzim ja sta on oce reci iz prostog razloga - bio zivot iluzija ili ne, treba ga odzivjeti najbolje sta mozemo. Sta da ko biljka pustimo korjenje i cekamo nesto jer je zivot iluzija? Ili da nekoga odvalimo sakom jer je ionako hologram? Mislim stavrno...
Drugi pametnjakovic iz druge knjige (najcesce se nalaze na istoj polici) ima drugi nacin rijesavanja vasih problema. Taj ce vas nauciti kako da vas svi vole (valjda oni za koje onaj prvi kaze "ko jebe sta oni misle"), da vas ljudi primjecuju, da naucite razlikovati dobre ljude od losih, da se obogatite, da imate moc, da ispravno procjenjujete ljude, da dobijete bolji posao, da dobijete ovo, da uspijete u onome...lista je beskrajna. Uspjeh je, naravno, zagarantiran.
I sad se vi snadjite u svemu tome. Koliko sam ja skuzila nase Vi bi trebalo postati njihovo Vi. To je zato jer nase Vi ne valja pa moramo uzeti njihovo Vi da sve to skupa popravimo. Ili tako nesto....uglavnom savjet je da mi budemo Vi. Ko je uopce u svemu tome Vi a ko mi? E, jebiga...sad vise ni ja neznam ko je tu ko. Uglavnom poanta je Vi budite Vi.
Naravno, racuna se na to da smo mi sebi vec odredjenu, nepopravljivu, ili tesko popravljivu stetu nanijeli, pa nam ostaje da nesto popravimo kod vlastite djece. A tu savjeta koliko oces. Jednom sam procitala da je odgajati djecu u obitelji totalan promasaj. Kaze lik da je najbolja komuna, da djeca trebaju pripadati komuni, svima. Nema osobnog vlasnistva, nema ega. Ako zivi u komuni bit ce okupljeno mnogo muskaraca i zena i nece biti potrebe da dijete bude opsjednuto s jednim uzorkom zivota. Obitelj smrvi covjeka, kaze lik. Obitelj mu daje malu dusu. U komuni se dusa siri. I sve to kaze lik koji nema djecu i koji je pokupio pare sirotim budalama da bi on sam dobro zivio.
Pa se vi sad lipo snadjite i pokusajte odgonetnuti imate li vlastiti Vi il ste naprosto zakinjeni po tom pitanju pa imate neciji Vi...i gdje su vam zaboga djeca?
U komunu snjima.
A mene zapravo bas briga kako vi s vasim Vi stojite...ja odoh na kavu




Post je objavljen 31.03.2008. u 17:38 sati.