Karirani stolnjak
urednog djetinjstva,
ukrašen je divnim kolopletom
cvijeća.
Treperi nam snaga
veselog drugarstva
u malome noćnom
povjetarcu s juga.
Vlakovi baš kasne
taman kol'ko treba,
svaka je minuta
poklonjena nama.
Saginješ se k meni,
mirišeš k'o duša.
Cjelivaš me nježno
i osmijeh mi mamiš.
Sad slobodno putuj,
daljine istraži!
Ja tugovat' neću!
Za vremena duga
puno mi je srce
radosti, vedrine.
Post je objavljen 31.03.2008. u 15:07 sati.