Baršunasti sjaj tvog lica,
prikrivao je laži...
Tvoj glas je kao tintom
u mojem umu pisao riječ
BOL...
Usne su ti bile izgrižene
od ljubomore...
Nisi me moga vidit
s drugim...
A kad si me ima nisi me
zna cijenit...
Niti poštivati...
Nisi znao volit...
Niti biti radostan zbog
mene...
Nisi mogao a da ne
obraćaš pažnju na moje
sitne mane...
Moje nenamjerne
i bezvezne pogreške...
Uz tebe sam bila kao
vezana,nekim lancima
nesigurnosti...
Osjećala sam se
bezvridno,bezvezno...
Nesigurno i plašljivo...
Danas se pitam zašto?
Zbog koga?
Podvojene ličnosti?
Čovika koji je cili
život u potrazi sa svojim
indentitetom?
Osobe koja ni sama sebe
ne razumi a želi biti
razumljena?
Ne dragi,više nisam takva...
Od danas ja malo više
gledam na sebe... I ne bojim
se reći što želim...
Više nisam ono plašljivo
dite...
Nema više onih suza i
tužnog lica...
Usamljenog pogleda...
Nema više naivne budale,
koju su drugi vozali...
Nema je,sad je na tom
mistu druga osoba...
Osoba po imenu...
Samopoštovanje...
Post je objavljen 31.03.2008. u 10:06 sati.