U redakciju se javila bivša zaposlenica Lidla s kojima se sudski spori
Ponukana pričom o Tomislavu Janjiću, bivšem zaposleniku Lidla, u našu se redakciju javila D. K. (svi podaci poznati redakciji), također bivša zaposlenica Lidla koja se zbog otkaza još uvijek na sudu spori s Lidlom, a htjela nam je prenijeti svoje iskustvo iz vremena dok je još tamo radila.
- Po zaposlenju u Lidl poslana sam u Njemačku na tromjesečno školovanje, gdje smo učili sve, od vođenja filijale do sitnih trikova kako provjeravati podređene. Moram reći da smo ubrzo svi zaključili kako je ono što nam se na školovanju događalo psihička tortura. Njemački voditelj pokazivao nam je načine na koje sve načine možemo inkrimirati zaposlenike: podmećući blagajnicama skrivene artikle, učili smo kako prepoznati labilnog zaposlenika, također kako nadgledati njihov svaki pokret kamerama, zbog čega je i izbio skandal u Njemačkoj. Također smo tamo kao nižerangirani bili neprestano izloženi ismijavanju i omalovažavanju. Poslije predavanja, kad bismo se svi iz Hrvatske našli, nismo mogli vjerovati da nas uče da svoje podređene maltretiramo.
Nadalje, D. K. priča kako je pozicija voditelja filijale, za koju se ona natjecala, zamišljena kao tampon zona između običnih radnika i regionalnih voditelja koji upravljaju s više poslovnica. Regionalni voditelji redovno su bili mlađi ljudi, od oko 25 godina, „ispranog mozga" i „nabrijani menadžeri", koje su naučili da svojim radnicima upravljaju strahom.
Prigovor zbog nakrivljene cijene
- Svaki put kad bi regionalni voditelj dolazio u našu poslvnicu, ili netko od njegovih nadređenih (voditelja prodaje), nastala bi strka u trgovini jer smo znali što slijedi. Za prigovore bi se pronalazili i razlozi koji ne postoje, samo kako bi se prigovaralo. Prašina ispod aparata za gašenje požara, nakrivljena cijena, cijene trebaju biti iznad proizvoda, zatim popodne kad dođe netko drugi od nadređenih treba napraviti sve suprotno od onoga što bi prvi rekao, i tako stalno, unedogled. Najteži posla bio bi mi kad bi naredili da dovedem nekog od radnika ili radnica na razgovor. Čak niti ja kao voditeljica poslovnice nisam znala o čemu bi se radilo, a sve je sličilo na logorsku organizaciju. Nekog sprovedete do nadređenog i ne smijete ništa pitati. Poput dobrog vojnika.
Od 50-ak ljudi koliko ih je bilo na školovanju u Njemačkoj, nakon godine dana u Lidlu ih je ostalo 4 do 5, navodi D.K.
- Mislim da su nas se svih željeli riješiti. Nikad ništa nije bilo dovoljno dobro, od nas se tražilo nemoguće, a najviše me boljelo kad bi se prigovaralo ljudima koji ionako teško rade. Sve je moglo postati razlogom za otkaz: ako blagajnica ne provuče 45 proizvoda u minuti, ako blagajnice ne otkriju skriveni artikl u nekoj kutiji s pićima, u manjim se sredinama događalo da su revoltirani otpušteni radnici znali i oštetiti automobile regionalnih voditelja. Još gore, vladala su dvostruka mjerila, jer velike pogrješke nama nadređenih nisu se sankcionirale, a one radničke, često nepostojeće, bile su rigorozno kažnjene. Tako su jednog radnika otpustili s optužbom da krade cigarete, a čovjek uopće ne puši i ne postoji vjerojatnost da se nešto ukrade jer je sve stalno pod kamerama. Ja sam se trudila sa svojim zaposlenicima raditi timski, jer sam shvatila da smo tako možemo uspjeti i napraviti sve što se od nas traži, ali bojim se da sam im se tu zamjerila. Za rad jedne filijale u jednoj je smjeni potrebno oko 12 ljudi, dakle ukupno 24 čovjeka, a nas je na kraju ostalo 3 puta manje - zaključila je D.K., dodavši da poznaje Tomislava Janjića i dosta ostalih radnika koji su ili dobili otkaze ili potpisali sporazumne prekide, a neki od njih su i samo otišli. Lidl je D.K. ponudio sporazumni prekid radnog odnosa, koji ona nije htjela potpisati, smatrajući navedene razloge neistinitima, tada je dobila otkaz, a sad se s njima spori na sudu. Iz tog razloga nije htjela ni iznositi detalje otkaza niti trenutnog sudskog spora.
Post je objavljen 31.03.2008. u 08:29 sati.