Nekada sam mislila da sam posebna,ali to je nestalo. Tada si se ti pojavio!Primio si me i nisi me pustio, bilo mi je drago što je tako.Vratio si mi moju posebnost, uvjerio si me u to što jesam.Pružio si mi i drugu priliku.Onu prvu smo oboje sjebali.Osjećala sam se kao da je ona noć bila duga,
da je to ona naša noć, noć u kojoj čemo samo ti i ja uživati i voljeti,ali tada se nešto dogodilo,htjeli smo više. Odveo si me na najčudnije mjesto gdje u životu nisam bila, bilo je mračno, osjetila sam hladnoću i usamljenost, a ti mi nisi pružio toplinu i sebe. Tih 5 minuta u mračnom i hladnom mjestu, odvelo mi je tebe. Srce je opet puklo i iskrvarilo. Samo si otišao, nisi me ni vratio, a ja sam još tamo i čekam te, ali neću još dugo jer moje srce će iskrvariti, a zatim se smrznuti. I mene više neče biti. A dok te čekam pitam se postoji li druga šansa? Nebih rekla, jer ja sam te opet izgubila! A ako nepostoji druga sigurno nema ni treće!

Post je objavljen 31.03.2008. u 01:02 sati.