Kako nisam u mogucnosti zbog obaveza, kako onih nametnutih tako i onih koje sam si sama nametnula, pisati komentare... Pisem ovaj post umjesto njih... Zelim s vama podjeliti tek jednu misao koja mi se ovih dana mota po glavi:
Bog ti nikada ne daje veci kriz nego sto mozes nositi...
I zelim zahvaliti jednoj osobi, prepoznat ce se, vjerujem... Hvala ti na prekrasnim rijecima i savjetima... Zaista si posebna osoba i rame za plakanje... :)