kao novopečeni vozač moram se pohvaliti da me još ni jednom u prometu nije zaustavila policija.... nije da kažem da nisam napravila ni jedan prekršaj nego jednostavno mislim da imam sreće s tim... ali ono u čemu nemam sreće su "smetnje" na cesti... ajme meni... kud god da idem uvijek mi se na putu stvori bar jedan traktor... i da stvar bude još gora uvijek pred sam zavoj tak da moram puuuzit za njim do sljedeće prigode.... al naravno da nisu u pitanju samo traktori....uvijek neko pred mene izlijeće s autom ili moram zaobilazit bicikliste,autobuse propuštat sa stanica,ili se pak netko sa skuterom nasere ispred mene.... jednostavno nemem sreće s tim smetnjama...htjela bih da imam praznu cestu pred sobom kao oni u filmovima kada se voze kroz texas zar to nebi bilo divno i krasno.... a ima i mračnih strana u svim tim smetnjama.... postoje ljudi koji imaju još manje strpljenja nego ja i onda se događaju sravične stvari... svako malo u vjestima slušamo o stravičnim nezgodama sa kobnim završetcima.... alkohol, brzina, žurba i umor odnose jako puno života koji su nam mogli svijet učiniti radosnijima... najgore je kad ti takvo nešto oduzme voljenu osobu, člana obitelji, prijatelja pa čak i slučajnog poznanika... ma ustvari žao ti je i kad čuješ takvo nešto za osobu koju nisi niti poznavao... tome treba nekako stati na kraj ali još nitko nije dokučio kako... mislim da to riješenje čuči u nama.... kreni 5 minuta ranije, poštuj ograničenja, predviđaj situacije, budi odmoran i što je najvažnije pazi na duge sudionike u prometu... nisi sam na cesti... i nemora biti da će se nešto dogoditi tebi nego bi ti mogao oduzeti voljenu osobu nekom drugom... i kako bi onda čovijek živio s takvom spoznajom???
Post je objavljen 30.03.2008. u 22:29 sati.