
Nije lako biti tinejdžer, svi smo to jednom prošli. Tolike promjene, prvi stvarni problemi, društveni, emocionalni, psihički, fizički i ostali... Najčešće ih straci živciraju i požele da nikad ne budu poput njih kada jednog dana budu roditelji. Svi smo to jednom milsili, dajte... rekli smo si: ja ću svom djetetu dati da bude vani dokle hoće. Hm... meni moji nisu dali da se igram s bombom, pa ću ja svom djetetu dati ručnu bombu... neka se igra...
Samo mislim da trebaju postojati određene granice...
Tata mi je jednom prepričavao načine zabavljanja njegovih teen-godina koje su bila davnih 70-ih. Na visoku, čvrstu granu drveta, napravili su 12-metarsku ljuljačku. No, ispred ljulje i drveta bio je zid, a iza zida bila je cesta i tramvajska pruga. S ljuljom su snažno, jedan drugoga, zaljuljivali, zamislite kako je ljuljati se 12-metarskom ljuljom... Jednom se, nehotice, dogodio apsurd. Jednom su legu malo puno zaljuljali te je preletio preko zida ma tramvajsku prugu. Srećom, nije išao tramvaj, ali pasti s te visine... To je samo jedna od njihovih dogodovština.
U moje vrijeme, taman na početku novog tisućljeća, tehnologija je napredovala te je bilo fora upoznati nekog na chat-u i nalazit se s njima u gradu. I danas se to radi, ali više nije nimalo sigurno. I dakako, cugalo se, nije se propuštalo ništa.
Znate šta je danas fora, starci? Danas je fora isto obliti se, ali u tolikim količinama da si to uopće ne možete zamisliti i reći ćete: moje dijete sigurno ne pije, barem ne toliko. Još je više fora kada na takve tulume upadne murija ilivam policija kojoj sve teže ide trenirati strogoću. Klince se privede, dođu roditelji, plate debelu novčanu kaznu, odu kući i nikom ništa. Još jedna od fora je sutradan sve to prepričavati s tolikim guštom kao da je to doživljaj stoljeća.
Evo, neki dan pričao mi je jedan tinejdžer: Bio sam sinoć na jednom tulumu. Demolirali smo kuću. (smijeh) E, zlo mi je koliko sam popio (smijeh). Popili smo sve što je bilo i onda je moja cura donijela još dvije litre rakije i nismo mogli odoliti (smijeh).(Ima podočnjake, jedva stoji)
Ja: pa idi se kući odmori onda.
On: Ma da, petak je, idem večeras van.
Ja: A šta ti je to na čelu (ima ozljedu na sredini, u gornjem dijelu čela u obliku kruga)
On: Ma udarao sam glavom u ormar (smijeh)
Ja: Pa zašto?
On: Pa eto tak (smijeh).
Koja priča ha? Užasno smiješna. Pa kako onda ne bi bilo popularno i ubiti se kada je popularno lupati glavom o ormar bez razloga?
Isprobajte svašta, ali dopustite savjesti da vam kaže gdje je granica. Volite najprije sebe, onda druge. Razočarenja su normalna, zbog njih se ne treba ubiti. Mnogo ih je u životu.
Što vas ne ubije, to vas ojača.
Bez muke nema nauke.
Tko tebe kamenom ti njega kruhom... Koju još narodnu da vam dam??
Tko rano rani, ide na nulti sat... haha
Slušate Hladno pivo?: Nije sve tako sivo...
Prije nego što se idete ubiti, pomislite na nekoga tko VAS voli najviše na svijetu (najčešće su to roditelji) i stavite se u njihovu kožu. Sad zamislite svoj sprovod, a da ste u koži onog tko vas najviše na svijetu voli makar on bio jedini na tvom sprovodu.
Pamet u glavu!!

Post je objavljen 30.03.2008. u 12:56 sati.