
Prvi put kada sam pogledao film,
potkraj maloljetstva,
svirao sam tek nešto, samonaučeno, falšno ali žustro, ako i melankolno.
Nisam znao ništa o bluzu, i prvi sam put tad
čuo za Roberta Johnsona ali
opijen sam bio željom da učinim isto što i on
i zatražim isti dar.
Držao sam da mi je prazna duša toga vrijedna.
Možda zbog toga što nisam u njega vjerovao - što mu je, navodno, najveća varka - nije se pojavio.
***
Žudim još uvijek za istim, iako dušu - jer više nije prazna - ne nudim.
So, that's that, I suppose...
There won't be no Hell Hound On My Trail...
***