Dautbegović je degažirao loptu dijagonalno, rukom, do Hitreca, koji je drkao kurac na centru terena i na oduševljenje nekih 15000 vjernih "Dinamovih" navijača na Weseru. Hitrec je loptu primirio i odmah, iz prve, proigrao Čerčeka. Čera, Čera, Zajec, Gucmirtl, Gucmirtl vraća Čajkovskom, Čajkovski proigrava Wölfla, i...i što sad Wölfl radi, što Wölfl radi, Wölfl puši kurac Jerkoviću, ljudi moji, ti su Wölflovi potezi poput Picassovih: onima koje razumije čovjek se mora diviti, ali mora se diviti i onima koje ne razumije, popu ovog kuropljugačenja nadomak protivničkog šesnaesterca pred sada već 20 000 vjernih navijača u Maksimiru, oprostite Weseru. Jerković svršava, malo si ga otresa, i traži dugom loptom Brauna! Braun, Braun, Braun bespotrebno drži loptu u nogama, konačno Belin, Škorić, Bišćan, Kobeščak, Zambata, Zambata traži Lamzu, Lamza nježno miluje Roru, i Rora konačno pred nekih 25 000 najvjernijih navijača modrih gura u pak Ramljaku! Ramljak je oduševljen! Ramljak je oduševljen, pa to je veličanstveno, zaista sjajna predstava pred nekih 30 000 navijača maksimirskog šampiona koji su sada već u transu: cijeli stadion skandira "Rora, Rora...!", fantastična večer za pamćenje u Maksimiru koji pozdravlja Vabeca, idemo Of, ajmo, bravo dečki, tako se bori za boje svoga kluba, odlično. Vabec pronalazi Senzena, Senzen Rajka Janjanina, iiiiii......i mila moj majko što učini Rajko!? Rajko Janjanin šipu pimpu Mustedanagiću dok tamo, što se tamo zbiva, nevjerojatno, Deverić kara Mlinarića tako da su mu oči iskočile iz glave, Cerin šilji Kacijana a Vlak snubi i miluje fragilnog Zlatka Cicu Kranjčara, na oduševljenje nekih 35 000 vjernih navijača zagrebačkih plavih koji ne štede dlanove! Kakva noć na Weseru, kakvo jebanje u glavu! Balabanu je opet lopta oduzeta s leđa, treba mu pod hitno montirati retrovizor, kako bi rekao neprežaljeni Ivo Tomić! Kakva noć na Weseru, noć za pamćenje. Kakvo ebenje na golem kur! Kakva propuštena prilika da se protivnik dotuče pred 40 000 najvjernijih Werderovih navijača na Weseru, u Bremenu, jedne vedre ljetne noći, dvijetisućeisedme godine, moj amice, kakva karina, pa to ti je za popizdit! Si ti gledal tekmu?
Nemanja
SMIJU LI SE RUŠIT KUĆE U KOJIMA JE ŽIVIO KLASIK MILJENKO JERGOVIĆ? - upita Sarajlija Sarajliju onako sugrađanski.
- Vidiš, to ću ti objasnit na jednom primjeru, pa ti sam zaključi.
Igra Željo finale Šampions Lige protiv Reala u Realu. Brani se svo vrijeme, raja iz Reala sva za Real, sudija podmićen. Baljić starto u šesnes metara na Butragenja, pipnuo ga nije, sudija penal. Škrba čita. Onda ti Meša Baždarević izvrtio sve uokolo, i Hjera, i Manuela Sančiza, ubacijo u prazan prostor, jebotebog, gledam ja Nikolu Nikića gdje je, tri metra je ispred zadnjeg prvotimca Reala, nije u opsajdu, hladan ko špricer, gledam pomoćnog sudiju, ne diže. Željo vodi jedan nula. Za prepričavanje. Opet Real, stišće, znaš Reala kako stišće kad gubi, ne može se tu niko obranit. Ali Željo ima svoj dan, brani se ko lav. Ali sudija, mater mu jeben podmićen, Katana bogomtisekunem, pipnuo nije Butragenja, a sudija opet penal. Sad puca Hugo Sančez. Škrba opet čita. Jebote vodi Željo, sad će kraj, selektor Reala očajan, vuče očajni potez, uvaljuje Mičela rekova.., ne znam jebemu kako se kaže ta rječ, znaš Mičela zajeban je Mičel, ne prašta taj ništa. Igra se zadnja minuta, sjurio se Hugo scentra prema šesnes metara, Refik Šabanadžović zaostaje, ulazi Hugo u šesnes, brži za po koraka od Šabanadžovića, može pucat, pogodit, falit, izjednačit, izgubit, ali pitam ja tebe smijel Refik Šabanadžović rušit Huga Sančeza u šesnes metara, a Hose Miguel Gonzalez Martin Del Kampo Mičel je u terenu, a znaš Mičela, zajeban je Mičel, ne prašta taj ništa. Eto ista ti je stvar s kućom Miljenka.
Post je objavljen 29.03.2008. u 19:42 sati.