Snježana Rončević
Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja
predškolske djece
Sveučilište u Zadru
SAŽETAK
U ovom radu autorica predstavlja poimanja glazbe i čovjeka, duhovnosti, stvaralačkog procesa, kulture i tradicije, umjetnosti i umjetničkog djela koji sve to i ujedinjuju.
Mi koji volimo i razumijemo glazbu, koji smo dio svog mladenačkog zanosa i energije uložili u nju i koji se i dan danas posvećujemo njoj i njezinom pravilnom poimanju možemo se i trebamo izboriti za njezino pravedno mjesto u neravnopravnoj borbi reklama, potrošačkog mentaliteta i naglašenih komercijalnih interesa.
Prenosimo:Hrčak
Glazba je jezik čovječanstva i izraz njegove duše koja sažima zbroj ljudskih htijenja u određenim točkama koje zovemo "genijima", kao izrazima i odrazima težnji sveukupnog čovječanstva.
Glazba može graditi i uništiti, uzdignuti nas i baciti u ponor, uspostaviti vezu između idealnog i realnog svijeta, može nas smiriti i izazvati strah, zabaviti i očarati, zavesti, rasplakati, odgojiti. Znači, može gotovo sve osim jednoga: da izrazi ili prikaže nešto konkretno.
To je njezina prednost, jer sve ono što je konkretno ima oznaku zemaljskog, a glazba je nezemaljskog podrijetla.
Pitagorejci su vjerovali da je "svemir glazba u velikom, a glazba svemir u malom".
Ona ne govori o životu, ona jest život. Svi veliki kompozitori nisu svoju glazbu stvarali koncentriranim i jednokratnim trudom, nego su je živjeli, i njihova glazba je odraz i snimka tog i takvog života.
Uvijek je umjetnost bila odraz vremena u kojem je nastajala.
Pojam u kojem glazba izlazi iz zemaljske sfere i odlazi u više sfere nazivamo transcendencijom, a da bez tog doživljaja i prepuštanja mu, nema pravog poimanja glazbe.
Taj varljivi doživljaj odlaska i prelaska u visine je dojam koji proističe iz zemaljskog stajališta.
Transcendenciju moraju proći slušaoci, a ne glazba.
Post je objavljen 06.04.2008. u 07:00 sati.