Marketing
Torment of the Nameless
Ne znam...opet sam loše volje, bezvoljan, jadan...
Valjda zato što ću se uskoro vratiti u hrpu balege. Već mi ih je dosta, svih.
Pun kurac. Jadno.
Brijem da ću možda napraviti pauzu na blogu. Nemam baš što pisati. Jebiga.
već neko vrijeme nemam nikakve volje za pisanjem...nikakvim...
I, recimo, za pozdrav, ostavljam vam pjesmu:
Neko dno
Otpada svjetlo sa stropa,
Gledam kako pada mi u krilo, vapeć:
"Vrati me na vrh!",
Kažem mu da dno je bolje,
Jer kad-tad se padne.
Žarulja se rascvala, a meni suze potekle,
Jer bilo je to dno sudbine moje.
A možda i ne? Tko će reći,
Kad ga nije briga?
Mene najmanje boli, jer nema izlaza,
Ja ga ne vidim.
Usput, onako, ne namjeravam se ubiti (na opću žalost 
).
Pozz svima!
Post je objavljen 29.03.2008. u 17:40 sati.