Pregled posta

2.

pala je noć. zvijezde trepere na nebu. mjesec, veliki i žut. ja stojim ispod i gledam u tu čaroliju. sama u tišini noći. nasamo sa svojim mislima. koračam kroz visoku travu. neobično visoku travu. plava duga kosa mi nepopravljivo pada niz leđa tvoreći mrežu punu čarolije. mp4 u ušima, naravno. čuje se pjesma 'Desert Rose'. jedina pjesma u koju sam baš zaljubljena. jedina pjesma koju slušam od kad znam za sebe, tj. za nju. prvi put hodam ovim putovima neobičnim putovima visoke trave poput labirinta nečije duše. desnom rukom sam prošla po jednoj travci. kao da diram nečiju dušu. srce. misli. kao da nekoga dotičem dlanom. kao da nekoga… imam u ruci. iz noćne tame se ispred mene stvorilo visoko stablo ispucale kore. staro očito, ali velike krošnje. bez straha sam sjela ispod njega i naslonila leđa na koru. tako mi je godila leđima. poput nekakve masaže… masaže prirode. zatvorila sam oči puštajući pjesmi da me uzme u nešto deseto. da me ponese u nekakve visine poznate samo njoj i meni. da me očara. da me otruje svojim otvorom. nekakav neobičan osjećaj. vjetar mi je mrsio kosu. gotovo sam mogla osjetiti dlan vjetra kako mi miluje obraze i baca kosu okolo poput nekakvih igračaka. nije me smetalo. utonula sam u lagan trans dok me glas Cheba Mamija sve više čarao. upala sam u san. veoma čudan, zbunjujući…

I dream of rain

kiša. nečija prilika kako piše nešto marljivo na radnom stolu. kišne kapi udaraju o prozor praveći nekakav ples i glazbu. prilika se giba u ritmu te glazbe. prstima slobodne ruke bubnja po stolu.

I dream of gardens in the desert sand

pustinja… pijesak. sunce. nigdje kapi vode. nigdje spasa za život. nigdje ničega. samo pijesak i smrt. samo… ništa.

I wake in vain

odjednom ja. budim se u nekakvim posteljinama. bijelim, zelenim… ljeskaju se pri bilo kakvom pokretu, a opet nisam mogla boju pogoditi. ustala sam se. obučena u spavaćicu. bijelu, svilenu…

I dream of love as time runs through my hand

pogledala sam prema radnom stolu. neki muškarac čiji me pogled odmah zaledio. crno-smeđa kosa mu pada niz glavu. oči tako prodorne, a tako obične. sliku sam uzela u ruke. prošla prstima preko lica tog čovjeka. neobično je zgodan. budilica je zazvonila i okvir sa slikom je pao iz mojih ruku. pao na pod i razlio se u tisuće i tisuće sitnih komada stakla. pokušala sam pokupiti. ruke sam raskrvavila. krv mi kaplje po slici, spavaćici… bacila sam krhotine opet na pod. ponovno su se razbile. ja sam pobjegla.

I dream of fire

ja. sad potpuno obučena u nekakve traperice i bijelu majicu. gledam u plamenove. u tu čaroliju vrućih jezika koji bi ispekli svako tijelo, ali dušu ne bi taknuli. tu čaroliju požude i strasti.

Those dreams that tie two hearts that will never die

nečije ruke na mojim ramenima. okrenula sam se i malo dignula glavu. prilika je viša od mene. prepoznala sam priliku kao muškarca sa slike. stavio je jednu svoju ruku na moje rame drugu držeći i dalje na mojem ramenu. zagledao se u moje oči, ja u njegove. nepoznat mi je… ali kao da ga znam u dušu.

And near the flames
The shadows play in the shape of the mans desire

usne su nam se spojile u iskrama strasti i požude vatre iza mojih leđa. njegove ruke oko mojeg tijela, moje ruke oko njegovog vrata. za dvoje stranaca potpuno čudno. ili ipak nismo stranci…?

This desert rose
Whose shadow bears the secret promise

opet pijesak, ali ovaj put ja na njemu. gledam u sunce dok osjećam pijesak ispod svojih nogu. pustinja. ruža u mojoj ruci. čitam poruku od nekog Vincenta. ruža mi je ispala na pijesak. ubrzo je bila i prekrivena njime. vjetar je zapuhao kidajući joj pokoju laticu, te opet mrseći moju kosu. suza mi je kliznula niz obraz. suza puna očaja i tuge, pala je na pijesak a on ju je pohlepno upio ostavljajući za sobom sve isto kao da tu maloprije nije bila kap.

This desert flower

opet prilika na radnom stolu. odignula je pogled. to je Anna. nešto piše. sad je prestala. doziva me mislima. pero joj je prešlo preko cijelog pergamenta kvareći njezin trud do sada. no, kao da nije obraćala pozornost. odmaknula je stolicu mičući stol, te prolijevajući tintu svugdje po stolu. ona je otputovala skroz do rubova i polako plutala po drvetu. pri svakom sudaru s tlom bi se rasprsnula u tisuće manjih crnih kapljica poput onih krhotina sa slike.

No sweet perfume that would torture you more than this

Anna se ustala i lijevom rukom srušila parfem. neuspješno ga je pokušala uhvatiti, te je ovaj završio na podu razbijen. ona voda, puna mirisa je otjecala u nepovrat. Anna je pala na koljena pokraj razbijenog parfema. okrenula je dlan. bio je krvav. kap krvi je pala u vodu optočenu mirisom, te ju je Anna promatrala kako blijedi i kako odlazi s mirisom.

And now she turns
This way she moves in the logic of all my dreams

Anna. okrenula se, bacila pogled preko desnog ramena meni. osmjehnula se i namignula i onda otišla negdje u tamu. negdje neodređeno.

This fire burns
I realize that nothings as it seems

vatra u kaminu još uvijek gori. onaj stranac, očito Vincent iz pisma, je nestao. nema niti Anne. samo ja i kamin pun strasti. samo ja i kamin koji žudi za nečim što mu a ne mogu dati. otužno sam gledala u plamenove misleći za čim oni toliko žude. zbog čega igraju taj ples koji izluđuje.

I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand

kiša. pustinja. buđenje. okvir. sve je tako brzo proletjelo. opet. poželjela sam otvoriti oči, nisam mogla. u sve veći trans me pjesma ubacila. sanjala sam i dalje. san i trans. da…

I dream of rain
I lift my gaze to empty skies above
I close my eyes
The rare perfume is the sweet intoxication of love

ja stojim na kiši glave podignute ravno u nebo, zatvorenih očiju… uživam u trenutcima blaženstva s ovom kišom, ovim svime. takvo blaženstvo daju ove kapi koje padaju po licu, tijelo… natapajući svaki dio moje robe, dolazeći do moga tijela, te lagano klizeći niz tijelo završavajući… tko zna gdje. osjetila sam miris parfema u zraku, ali i miris krvi. osjetila sam bol. čula sam njezin glas u glavi. nisam se odazvala.



sve je opet tako brzo proletjelo. naglo sam otvorila oči. u zjenicama mi se još uvijek ocrtavala Annina krv. ustala sam se. vjetar mi je opet mrsio kosu, milovao obraze svojim dlanovima. stajala sam ispod onog istog starog ispucanog stabla guste, crne krošnje. trava i dalje neobično visoka. shvatila sam da sam se udaljila podosta od Hogwartsa. da ne znam gdje sam, ali sam shvatila i da ću pronaći put. iznova, opet i opet. koliko god to puta bilo potrebno.



pokraj svoje desne noge sam pronašla bijelu ružu. dignula sam ju. s nje je visjela poruka sa samo jednom riječju – Vincent. zagledala sam se u poruku. sjetila sam se stranca iz sna. sjetila sam se svega. onog poljupca… je li moguće? je li moguće da se sve to dogodilo? ne, nije moguće. sve je to bio samo trans, san… da, samo to. pa cijelo sam vrijeme bila tu. ali opet…



okrenula sam se. kosa mi je zapljusnula lice. nisam nikoga vidjela. uzela sam ružu i poruku krećući se natrag prema Hogwartsu… valjda. nisam nazirala sjene dvorca. tko zna gdje sam. pratili su me zadnji stihovi moje pjesme. jedne i jedinstvene.



pogledala sam prema ruži. ista je ona u snu. da, sigurna sam. kako je to moguće? je li to sve slučajnost? da, mora biti. iako je najmanje vjerojatno da je sve to slučajnost. no, tko će znati? ako nije slučajnost kako me Anna, za Boga miloga, mogla zvati kroz misli? ubrzala sam korak.



miris parfema kroz zrak. stala sam kao ukopana. ne, nije onaj iz sna. okrenula sam se. plava kosa mi je zapljusnula lice. pogled mi je pao na stablo. iz sjena iza stabla. guste, crne, mračne sjene. nešto se pomaknulo. trava me je škakljala, vjetar je jače počeo puhati. dodir sudbine, osjetila sam to. na kraju, iz sjene stabla je izašao… on.




Post je objavljen 29.03.2008. u 15:06 sati.