
Ne čitam baš previše novine osim ako mi kojim slučajem zapadnu u ruke, ali ih u pravilu izbjegavam. Iako sam nekad u doba moje mladosti, a spadam u generaciju kad sam svoju mladost proživljavao u 80-im godinama na najžešči način čitao dnevne novine, nisam nalazio toliko negativnih vijesti osim na stranicama Crne Kronike, a to su bile maksimalno dvije stranice. No danas ako pogledate malo bolje, Crna kronika se proteže po praktički svim stranama u svim novinama, a osobito na televiziji.
Čudimo se tolikoj negativnoj energiji, tolikim fatalnim vijestima, a i kad pogledamo oko sebe, nasilje i crna kronika je svakodnevno prisutna. No, ipak više je susrečemo po medijima nego što je to možda tako u našem životu. Istina, događaju se te strahote svugdje oko nas, svakodnevno, ali kako postajemo opsjednuti svim tim crnim vijestima, sve više nam se i reflektiraju u našim životima.
Ono što bih naglasio kao neki izbor sve manjeg utjecaja tih crnina u naše živote je, ostavite novine, manje gledajte televiziju jer i sama prenapučenost raznim serijama poput CSI ili Istrage još više u nama povečava strah od te stvarnosti a samim time i tu stvarnost kreiramo u našim životima.
Zar nije ljepše prepustiti se nečem pozitivnijem, jer i dalje ptice pjevaju na granama drveča, neki dobronamjernik nam kaže koju dobru riječ. Posvetimo se sebi, pročitajmu kakvu plemenitu knjigu, jer samim time umanjit ćemo taj crni strah i osječaj, a unijet ćemo pregršt pozitivne energije u naše živote i samim time smanjiti doticaj te crne negativne energije.
Život je samo jedan, iskoristimo ga na najbolji i najplemenijtiji način za nas.
Evo upravo jučer, gledam svoju papigu, podijelih s dragom trenutak mira i veselja, pogledah stari film Charlie Chaplina... Ne nisam htio gledati TV program, već sam ciljano usmjerio svu svoju pažnju na nešto ljepo i pozitivnije.
Ono što je npr. vrlo prisutno u našem društvu je sve veča koncentracija negative i straha kao i depresije od strane naših tinejđera. Oni na žalost sve više su podložni tom medijskom stresu, dok roditelji, a to mogu čiste savjesti potvrditi ne mare za njih, u tim bazičnim situacijama. Pažnja i ljubav se kompenzira razmim materijalnim dobrima, a ne posvečuje se ono ljudsko, ona roditeljska pažnja, komunikacija.
Komunikacija, najbitniji element u odnosu među ljudima svedena je na sramni minimum. Roditelji, zapamtite, komuniciranje s Vašom djecom najznačaniji je element u odnosu i jedini koji omogučuje da se vaša djeca pozitivno izgrađuju i na temelju čega mogu pozitrivno graditi svoj svijet, gdje će jednog dana i sami biti roditelji i prenositi pozitivne poruke svojoj djeci.
Mnogi se roditelji čude zašto njihova djeca ogrznu u droge i alkohol. Upravo je rješenje u komunkaciji i pružanju pažnje.
No čini se da današnji roditelji više mare sa sebe, prenose lošu energiju da je sve loše i crno. Pa koji bi rezultat trebao biti nakon toga?
Upravo te vijesti u medijima, koje čitate i gledate svakodnevno. Pobrinite se da promijenite to.
Kad vas dijete nešto pita, volite ga, recite mu sve koliko možete, ne zanemarujte djetetove želje, jer Vi ste osoba koja ga vodi u njegovom razvoju. Pružite mu svu svoju ljubav, nesebično. Bit čete sretni i ponosni da je to osoba koja će vam radi toga jednog dana od srca biti zahvalna.
U zaključku jedan lijepi video o ljepoti odnosa u obitelji.
Post je objavljen 29.03.2008. u 14:35 sati.