BEOGRAD
Da protupožarna nekultura nije prisutna samo u Hrvatskoj gdje smo naišli na mnogo banalnih situacija, govori primjer u susjednoj Srbiji ......
Protupožarne stepenice u većini beogradskih solitera su zakrčene, hidranti pokvareni, protupožarni aparati i crijeva za vodu u veoma lošem stanju ili ih uopće nema, pa bi u slučaju većih požara teško bile izbjegnute tragične posljedice. Pored toga, pristupi ulazima u zgrade najčešće su blokirani zbog nepropisno parkiranih automobila.
Nakon izbijanja vatre, evakuacija građana koji stanuju na višim katovima bila bi nemoguća jer protupožarne stepenice stanarima služe uglavnom kao smočnice ili vešeraji. U B ulazu „Geneksovog“ solitera most na krovu je zagrađen, a isključiva namjena mu je da stanari, u slučaju požara, preko njega mogu da pobjegnu u drugi ulaz zgrade ili u „Geneksov“ poslovni dio. Protupožarne stepenice ne postoje, a kula ima 30 katova.Često se, također, događa da vatrogasci imaju problem kako priči zgradama jer im pristup onemogućen ili smetnja parkiranih vozila.
- Stanari našeg naselja imaju problem sa nedostatkom mjesta za parkiranje. Nesavjesni vlasnici automobila, zbog toga, zagrade uske prilaze pa njima poslije ne mogu proći Hitna pomoć, policija niti vatrogasci - požalila se Danica Milojković iz Medakovića II. U sličnoj su situaciji stanovnici gotovo svih beogradskih naselja.
Ipak, najveći problem sa kojim se suočavaju vatrogasci kad stižu na intervencije su neispravni hidranti u stambenim zgradama. Prilikom gašenja požara na 19. katu „Ruda 2“, jedan vatrogasac je prokomentirao da je hidrant „srećom“ bio ispravan, ali nije tako u svim objektima.
- U velikoj većini stambenih zgrada protupožarna oprema se ne održava kako treba. Ormarići nisu kompletni, a ne postoje ni aparati za gašenje požara - kaže Zoran Hadžić, načelnik Uprave za zaštitu od požara i spašavanje u Beogradu.Građani uglavnom ne vode računa ni o ispravnosti postojećih aparata. Goran Mihajlović, rukovodilac sektora protupožarne zaštite poduzeća „Varnost - Fitep“, priča da im oni služe za podupiranje vrata, stavljaju ih pored radijatora ili ih ostave napolju nezaštićene. Mnogim aparatima je istekao rok trajanja, ali se niko nije potrudio da ih vrati u ispravno stanje.
- Aparati za suho gašenje ne smiju biti stariji od 20 godina, dok aparatima sa CO2 rok trajanja ističe kroz 30 godina. Obaveza vlasnika je da jednom u šest mjeseci vrši kontrolni pregled. Također, ni panik-rasvjeta, koja omogućava nužnu svjetlost kad dođe do nestanka električne energije, nije uvijek ispravna - navodi Slavko Čupić, predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Zvezdara“. On dodaje da je veliki broj crijeva za vodu pokraden, a lopovi ih kasnije koriste za navodnjavanje ili ih prodaju poduzetnicima.
Stanari sami odgovorni
Za stanje protupožarne opreme u zgradama odgovorni su njeni vlasnici, odnosno Skupština stanara. Ukoliko naši inspektori primijete da određeni objekt ne ispunjava osnovne uvjete, opominju vlasnika da ispravi nepravilnosti. Ako on to u određenom roku ne obavi, podnosi se prijava sucu za prekršaje - objašnjava Zoran Hadžić, načelnik Uprave za zaštitu od požara i spašavanje u Beogradu. Kazne za neodgovorno ponašanje kreću se od 50.000 do 500.000 dinara.
Koristan savjet
Građani ne bi trebali čuvati aparate u hodnicima, već u stanovima gdje žive starije osobe koji su uglavnom kod kuće. Tako bi ih sačuvali od krađe, a bili bi im dostupni u slučaju izbijanja požara - savjetuje Slavko Čupić.
Post je objavljen 29.03.2008. u 10:22 sati.