Ponekad se dogodi tek jedan trenutak u danu, kada ti bljesne koliko je čudesan taj tvoj Bog. Osjećaš se malen, bespomoćan... Kao da te sve nadilazi... I nekako si sam sebi na teret, sa svim tim brigama, pogreškama i propustima... I skužiš kako postoji netko ko te još jasnije vidi, i sve greške i sve lijepo o tebi. Netko ko te je baš takvog zamislio. I htio od prije vremena...
I ostaneš bez daha. Zar je moguće da me je netko baš ovakvog želio?
Čudo je to. Takva ljubav koja na taj način stvara. Koja se usudi stvoriti nekog tko će mu nanositi bol i biti nevjeran, tko će ga hvaliti i slaviti, ko će ga odbaciti... Koja je to hrabrost!!! Biti otvoren za takvo nešto... Koje je to strpljenje!!! Gledati svoja stvorenja iz dana u dan, i pružati im slobodu, da te odaberu ili ne... Nema veće Ljubavi od te! Nije li čudesan???
kramer - prostorduha.blog.hr
Post je objavljen 28.03.2008. u 21:48 sati.