Ni tebe, ni mene
U razuzdanosti života.
Mi smo potvrdili postojanje
U oronulosti čekanja,
U izgubljenosti očajnika
Što svoju tišinu traže,
Mjesto pod oblakom,
Gdje se jedino mogu skriti
U svim svojim prsrnućima.
Beznađe svugdje unaokolo....
* * *
Po prvi put se usaglasiše
Srce i razum, odlučnost i želja.
Nije noć presušila treperavim snovima
Pa se jutro izleglo orošeno suzom,
Niti sam to ja razvodnila boju neba
Pa je preslikala u tvoje vodnjikave oči,
Što više ne odašilju olovni odsjaj.
Na trotoarima ispraznosti života
Podignut prst, ako naiđe izbavljenje.
Iz magle izronjena odluka što nudi
Poslijednje ukrcanje za luku neizvjesnosti,
Što se, nakon toliko kolebanja, konačno oglasila.