Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/oiprimorje

Marketing

Primorje i po kiši i po snijegu

Našli smo se u subotu 15.3 u 7 sati ispred kolodvora (možete mislit kako su svi bili oduševljeni s ustajanjem u 6-6:30 sati). Uglavnom, skupili smo se i krenuli prema vlaku. Krenuli smo u 7:15. U vlaku je vladala vesela atmosfera. Onda smo sišli s vlaka i krenuli na bus. Atmosfera iz vlaka se preselila u bus (nismo ni znali što nas čeka). Iskrcali smo se iz busa,a tamo su nas čekali Koka i Boki. Uzeli su nam torbe da ne moramo teglit još i torbe. Kad smo svi krenuli mislili smo da je to negdje u blizini ali se ispostavilo da i nije baš blizu. Trebalo nam je 3:30 sata do doma. Tamo smo se okupili i smjestili u svoje sobe pa smo ručali. Za ručak je bila piletina s povrćem (bilo je izvrsno).
Nakon toga su usljedili patrolni sastanci. Imali smo na raspolaganju: Dizanje šatora, skicu i prijelazak minskog polja, ucrtavanje ks na karti i čvorove. Došla je večer i za večer smo imali paštu, zelje i krpice (opet je bilo izvrsno). Nakon toga smo imali kzp u kom smo bili podjeljeni uplemena. Kad smo našli papir koji je vješto bio skriven (pleme iz kojeg sam ja bio ga je prvo našlo :) morali smo smisliti skeč na temu dan jednog poglavice i podjeliti uloge u plemenu,a uloge su bile:
Poglavica, Prva Dama, General, Luda,Vrač i Božanstvo.
Nakon skečeva svaka plemenska uloga imala svoju igru. Nakon kzp-a usljedio je najzanimljivi dio večeri. Došla je Vesna i rekla je da se sljedeći članovi:
Andrej Baša, Ante Jurjević, Marko Linić, Miroslav Travica, Orijan Markić, Andrea Lukežić, Marko Filipović, Anđela Brzaj i Stjepan Šimunović nacrtaju u košuljama i maramama za 2 minute. Kad smo mi to napravili odvela nas je van doma. Krenuli smo i došli do ulaza u šumu kad ono dočeka nas nitko drugi nego: Željka (a očekivali ste medvjed) i Cilja. Odvele su nas malo dalje u šumu. Imali smo razgovor na temu zašto smo mi izdvojeni od drugih. Željka ,Cilja i Vesna su nam sve objasnile da ćemo mi polagati zavjet. Za vrijeme razgovora Eliza i Nataša su došle po nas sa bakljama. Dok smo se vraćali ostatak odreda (uz zapaljenu vatru) je počeo pjevati himnu odreda Stara Rijeka. Postrojili smo se ispred vatrišta. Slušali smo Kokine upute i ponavljali Zavjet za njom. Nakon položenog Zavjeta smo otpjevali Šuma, potok, dolina. Prebrojali smo se, odigrali struju i brzinsko jedenje napolitanaka (meni najbolja igra) te otišli spavati. Sutra dan smo imali doručak. Nakon doručka smo imali patrolni sastanak i prolazili ono što još nismo. Usljedio je ručak (fažol ili ti ga žolfa) i povratak istim putem.Tijekom puta nam je za ugođaj padala i kiša (od tud i naslov). Ali prije nam je trebalo 3:30 sata, a sad 2:30. Vlakom smo se vratili u Rijeku i onda smo puni dojmova (a neki i žuljeva) otišli svako svojim kućama.
Zaboravih napomenuti da je cijelo vrijeme bio prisutan Alabio (mislim na svako postrojavanje, prebrojavanje, odlazak...).

...i svoj odred voli... Ante



Post je objavljen 17.03.2008. u 15:09 sati.