Marketing
¤ ...Ok, just do one thing for me, before you leave?... ¤
Obećala sam si da te neću spominjati dok budem
bježala pod kišom života.Pokušala sam sama sebe uvjeriti
kako nam u stvari i nije loše. Ni tebi ni meni.
Kako smo iz cijelih tih ruševina "ljubavi" izvukli ono najbolje,
a najgore ostavili da počiva.
Mislila sam si: "Hajde, ne propusti još jednu priliku.
Bit će još zaljubljenosti i poljubaca, nije jedini."
Pokušala sam ne biti na jednom mjestu i promatrati snove kako
odlaze, jedan po jedan, u mrak i tišinu one noći kad je sve nestalo.
Snovi su valjda, to što drži čovjeka, i snovi su, valjda, jedino po
čemu smo se razlikovali tih dana.
Srela sam te jednom davno u svojim maštanjima;
onim kakve samo mladost i čežnja mogu iskrojiti.
Sinoć sam se našla ispod tvog balkona.
Ni sama ne znam zašto. Znala sam tvoju ulicu, iako sam bila
samo jednom u njoj, mogu reći napamet, ali su koraci bili teži.
Tko zna, možda zbog kiše ili hladnoće koja je bila oko mene i u meni,
bilo je sve teže hodati. Okrenula sam se nekoliko puta da me vrag
ne natjera da pozvonim na tvoja vrata... A ne bih mogla.
Bio je kasni sat, bilo bi mi žao prekinuti ti snove.
Zato sam stala, što dalje od ulične svijetiljke, i zamišljala se pored tebe.
Sinoć mi je godio mrak i sva samoća koju je nosio sa sobom.
Nisam htjela poremetiti tu harmoniju tišine pa sam zaplakala tek kasnije.
Na pragu svoje kući, u pustoši svojeg straha.
Čini mi se da, ionako jedva vidljiva granica između zbilje i sna,
nikad nije bila tanja nego sinoć. Pun mjesec kotrljao se tvojim tijelom,
a ja sam se klela u laž da te više ne volim. Bolilo je...
Trgla sam se jutros. Bilo je ono najgore doba,
vrijeme kada noćne ptice idu spavati, a radni se svijet budi.
"I ova noć je, izgleda, završila...", pomislih.
Ali kao što rekoh... Činilo se da granica između zbilje i sna,
nikad nije bila tanja sinoć...
WiTh LoVe By YoUrS: TeEnAgE GiRl
pOozZz...
Post je objavljen 28.03.2008. u 14:01 sati.